Priprema

Trudnoća i dijabetes

Trudnoća u žene koja boluje od dijabetesa, kao i pojava dijabetesa u trudnoći žene koja prije nije bolovala od šećerne bolesti, ubraja se u skupinu rizičnih trudnoća. Neregulirana hiperglikemija (povišena razina glukoze u krvi) tijekom trudnoće uzrok je brojnih komplikacija u majke i djeteta.

 Prije otkrića inzulina trudnoća je za ženu sa šećernom bolešću bila vrlo teško i za život opasno stanje, koje je gotovo redovito završavalo spontanim pobačajem, umiranjem majke i djeteta pri porodu ili rađanjem djeteta s prirođenim malformacijama.

No, danas zahvaljujući napretku u području dijabetologije i porodništva, te timskom radu stručnjaka u KBC Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj 13 u Zagrebu, gdje se i liječi više od 80 posto trudnica s dijabetesom iz Hrvatske, smrtnost majki, kao i smrtnost i broj malformacija djeteta smanjen je, i samo neznatno viši nego li u zdravih žena.

Pažljivim planiranjem trudnoće , te intenzivnijim nadzorom trudnice i intenzivnijim nadzorom razvoja i rasta djeteta ishod trudnoće je poboljšan, te se sada većina žena sa šećernom bolešću može nadati da će postati majkom zdravog djeteta.

 Trudnoća je "dijabetogeno" stanje, koje pogoršava metabolizam ugljikohidrata. Pojačano lučenje hormona posteljice, posebno krajem drugog i u trećem tromjesečju, izaziva tzv. inzulinsku "neosjetljivost", a time i  povećanu potrebu za inzulinom. Rezultat tih zbivanja je u normalnoj trudnoći povećanje lučenja inzulina i njegove aktivnosti za čak 1,5-2,5 puta u odnosu na stanje izvan trudnoće.

 U trudnica, u kojih pojačanje lučenja i aktivnosti inzulina nisu dovoljni razvija se trudnička šećerna bolest (gestacijski dijabetes) , a u trudnica s od ranije prisutnim dijabetesom kontrola bolesti se pogoršava i povećava se potreba za inzulinom, a time i dnevna doza inzulina za jednu četvrtinu do trećinu dnevne doze od prije trudnoće.

 Nakon poroda, nestankom hormona posteljice, potreba za inzulinom se smanjuje i brzo vraća na vrijednosti prije trudnoće.

 Dojenje djeteta provodi se kao kod svake zdrave žene i nastoji ga se, radi njegovih pozitivnih učinaka: osigurani brojni imunološki faktori i odgovarajuća količina kalorija, proteina, minerala i vitamina, antialergijski i psihološki učinak, što više poticati i među ženama sa šećernom bolešću. No, zbog pojačane inzulinske "osjetljivosti" i smanjene potrebe za inzulinom tijekom dojenja potreban je oprez.

 Šećerna bolest roditelja prenosi se s određenim rizikom i na dijete. Dijete će tako u 5,8% slučajeva naslijediti šećernu bolest od oca, odnosno u 1-4% od majke, a ako su oba roditelja oboljela od šećerne bolesti tip 1 ovaj rizik se povećava na 10-25%. Rizik za nasljeđivanje tipa 2 šećerne bolesti   je 7,6-14% ako je jedan od roditelja oboljeli, a 50% ako su oba roditelja oboljela.

Tim stručnjaka

  1. obiteljski liječnik
  2. dijabetolog
  3. ginekolog (opstetričar-perinatolog)
  4. pedijatar-neonatolog
  5. dobro educirana medic. sestra
  6. dijetetičar
  7. aneteziolog
  8. okulist
  9. neurolog

Planiranje trudnoće

Neobično je važno da žena koja boluje od šećerne bolesti unaprijed planira trudnoću, posavjetuje se s liječnikom i najmanje tri do šest mjeseci prije začeća održava dobru kontrolu bolesti.

Naime, neregulirana hiperglikemija tijekom prva dva mjeseca trudnoće, u fazi organogeneze - intenzivni razvoj organa i organskih sustava djeteta,  rezultira vrlo često spontanim pobačajem ili rađanjem djeteta s nekom od prirođenih malformacija (srca i krvnih žila, mozga, trbušnih organa). Postizanjem i održavanjem dobre kontrole bolesti na početku trudnoće, ovaj rizik se sa 17% smanjuje na 3-5%, što je neznatno više nego li u zdravih žena.

Ciljevi kontrole šećerne bolesti prije i tijekom trudnoće:

Tijekom perioda pripreme za trudnoću također je važna kontrola krvnog tlaka i tjelesne težine, te otkrivanje i liječenje eventualno prisutne mokraćne infekcije.

S obzirom da u trudnoći povećanje volumena krvi i krvnog tlaka može izazvati pogoršanje dijabetičkih krvožilnih i bubrežnih komplikacija (retinopatije i nefropatije), potrebno je prethodno učiniti i pregled očne pozadine, te 24 satnog urina i posavjetovati s liječnikom o potrebi liječenja ili o eventualnoj odluci izbjegavanja trudnoće.

Intenzivniji nadzor trudnice

FotkaPo utvrđivanju trudnoće, trudnica dijabetičarka prima se na odjel radi postizanja optimalne kontrole šećerne bolesti, uvida u stanje dijabetičkih komplikacija, ranog otkrivanja i liječenja ev. infekcije mokraćnih putova i dodatne potrebne obrade.

Svakoj se trudnici pritom naglašava važnost svakodnevne intenzivne samokontrole glukoze u krvi i acetona u mokraći, te prilagodbe doze inzulina i prehrane u skladu s načelima dijabetičke dijete i potrebe za razvoj djeteta.

FotkaNakon toga slijede ambulantne kontrole svakih 14 dana, na kojima se prate 24 satni profil glukoze u krvi, tjelesna težina, krvni tlak, proteini u mokraći, te svakih šest tjedana i glikozilirani hemoglobin HbA1c.

Ako trudnoća protjeće bez komplikacija, a šećerna bolest je optimalno regulirana, završna hospitalizacija radi konačnog nadzora i poroda obavlja se između 34. i 36. tjedna.

Pojava komplikacija, kao što su povećanje krvnog tlaka, proteinurija, infekcije mokraće, pogoršanje kontrole šećerne bolesti, poremećeni rast ploda, prijeteći prijevremeni porod ili dr., zahtjeva hitan primitak u bolnicu.

Porod se, ako nema kontraindikacije, provodi vaginalno. No, danas još uvijek oko 50% trudnica sa šećernom bolešću, te oko 30% trudnica s trudničkim dijabetesom rađa carskim rezom.

Intenzivniji nadzor razvoja i rasta djeteta

Pregledi trudnica sa šećernom bolešću radi nadzora rasta i ugroženosti djeteta provode se od samog početka trudnoće i mnogo su češći nego u zdravih trudnica.

Razlog tome je hiperglikemija majke, koja može negativno djelovati na razvoj i rast ploda.

Neregulirana hiperglikemija u prva dva mjeseca trudnoće, u vrijeme organogeneze ili intenzivnog razvoja organa i organskih sustava djeteta,  rezultira vrlo često spontanim pobačajem ili rađanjem djeteta s nekom od prirođenih malformacija (srca i krvnih žila, mozga, trbušnih organa), dok ona neregulirana u zadnjem tromjesečju ima za posljedicu rađanje krupne djece, porođajne težine veće od 4000 g za donošenu djecu s mnogo masnog tkiva (makrosomija - prekomjerni rast ploda) i s težom prilagodbom nakon poroda.

FotkaPrvi ultrazvučni pregled, s oko 8 tjedana, omogućuje rano otkrivanje kasnijeg začeća i anembrionalne trudnoće, koji su u žena sa šećernom bolešću češći. Daljnji pregledi, s oko 16, te s oko 20-24 tjedana, važni su u procjeni stvarne dobi trudnoće i procjeni anatomije ploda, s ciljem ranog otkrivanja malformacija razvoja. Poslije 28 tjedana pregledi se, zbog praćenja rasta ploda i ranog otkrivanja makrosomije, te procjene volumena plodne vode, nastavljaju u mjesečnim razmacima.

Od trenutka završne hospitalizacije, s oko 34 tjedna, svakodnevno se provodi CTG (kardiotokografija - praćenje srčane akcije ploda i trudova) nadzor ugroženosti ploda. S navršenih 36-38 tjedana, rutinski se obavlja amniocenteza radi procjene zrelosti ploda, posebno zrelosti pluća. Na temelju tih nalaza planira se dovršenje trudnoće.

Porod se, ako nema kontraindikacije, provodi vaginalno. No, danas još uvijek oko 50% trudnica sa šećernom bolešću, te oko 30% trudnica s trudničkim dijabetesom rađa carskim rezom.

Sva novorođenčad majki s dijabetesom smještaju se u Jedinicu intenzivne njege i terapije, gdje im se u prvim satima nakon rođenja kontrolira glukoza u krvi, prati disanje i pojava žutice.

Trudnička šećerna bolest (gestacijski dijabetes)

Trudnička šećerna bolest (gestacijski dijabetes) je šećerna bolest koja se prvi put pojavljuje u trudnoći, a nestaje nakon poroda. Pojavljuje se u oko 1-2% trudnica.

 U većini slučajeva je asimptomatsko stanje, čija se sigurna dijagnoza postavlja testom oralnog    opterećenja glukozom (OGTT). Ovaj test ne provodi se rutinski svim trudnicama, nego samo onima starijim od 30 godina i s rizičnim čimbenicima .

Kriteriji za dijagnozu trudničke šećerne bolesti su vrijednost glukoze u krvi natašte iznad  6,7 mmol/l i vrijednost glukoze u krvi 2 sata nakon pokusnog opterećenja sa 75 g glukoze iznad 11,1 mmol/l.

Poremećena tolerancija glukoze u trudnoći je stanje kada trudnica ima normalnu vrijednost glukoze u krvi natašte (ispod  6,7 mmol/l),  no vrijednost glukoze u krvi 2 sata nakon pokusnog opterećenja sa 75 g glukoze je povišena (7,8 - 11,1 mmol/l).

Liječenje trudničke šećerne bolesti provodi se dijetalnom prehranom, s unosom kalorija od oko 1800 kcal/dnevno. Samo oko 10-15% ovih trudnica, zbog nemogućnosti sniženja glukoze u krvi dijetom, zahtjeva inzulinsko liječenje.

Kao i u trudnica s od ranije prisutnom šećernom bolešću, tijekom trudnoće provodi se intenzivniji nadzor trudnice i intenzivniji nadzor razvoja i rasta djeteta.

FotkaNakon poroda, zbog prestanka djelovanja hormona posteljice i smanjenja potrebe za inzulinom, svim se ženama prekida inzulinska terapija, a preporučuje dijeta, redovita tjelovježba, održavanje idealne tjelesne težine i redovita kasnija kontrola glukoze u krvi.

Posljedica neprepoznate trudničke šećerne bolesti je rađanje krupne djece, tipičnog cushingoidnog izgleda, porođajne težine veće od 4000 g za donošenu djecu s mnogo masnog tkiva (makrosomija - prekomjerni rast ploda) i s težom prilagodbom nakon poroda. Zbog češćih porođajnih trauma, oko 30% ove djece rađa se carskim  rezom. Prirođene malformacije u ove djece, kao i majčine komplikacija u trudnoći su rjeđe.

Rizični čimbenici:

Dr. Martina Tomić