- Normalno je...
- Općenito o trudnoći
- Zdrava trudnica
- Ovisnosti u trudnoći
- Amniocenteza
- Trudnoća i dijabetes
- Seksualni odnosi tijekom trudnoće
- Folna kiselina
- Prehrana u trudnoći
- Hrana koju treba izbjegavati
- Izračunavanje termina poroda
- RH u trudnoći
- Tabela prirasta težine
- Tabela vitamina i minerala
- Što treba ponijeti u rodilište
- Plan poroda
- Dnevnik jedne trudnice
Amniocenteza
Amniocenteza u drugom tromjesječju trudnoće
Amniocenteza je postupak kojim se izvlači uzorak plodne vode. Radi se uz pomoć ultrazvuka, dugom iglom koja se uvlači kroz trbuh trudnice u posteljicu. Iako ovaj postupak zvuči bolno, zaista boli samo malo više nego obično vađenje krvi, a manje nego dobivanje injekcije. Amniocenteza se obično obavlja oko 16 gestacijskog tjedna, iako se u nekim slučajevima može obaviti i ranije.
Amniocenteza nudi točan uvid u djetetove kromosome
Tekućina koju smo dobili amniocentezom sadrži mnogo stanica fetusa. Kromosomi koje te stanice sadržavaju, analiziraju se u laboratoriju. U slučaju Downovog sindroma i nekim drugim slučajevima, u svakoj stanici nalazi se nalazi se netočan broj kromosoma. Amniocentezom se veoma precizno određuju ovakva stanja. Postoji još puno drugih testova za neke rjeđe genetičke promjene, a najbolje je na početku trudnoće obaviti savjetovanje kojim se utvrđuje porodična amneza, te po tome određuje koji testovi bi se trebali obavljati u trudnoći.
Mjerenje Alfa feto-proteina
Tekućina uzeta amniocentezom također može biti korištena za određivanje alfa feto-proteina (AFP). Visoka razina AFP-a može pokazivati znakove fizičkih malformacija fetusa, u kojima postoje abnormalni otvori u tijelu, kao što je spina bifida ili rascjep kičme. AFP se može mjeriti i uzimanjem krvi, ali amniocenteza je ovdje mnogo preciznija.
Rizici amniocenteze
Kada se radi u drugom tromjesečju trudnoće, rizik od pobačaja uzrokovan amniocentezom je vrlo mali. Pitajte specijalistu koliki je rizik od amniocenteze u Vašoj ustanovi. Obično je taj rizik 1 na 200 ili 99.5 % amniocenteza ne završi gubitkom fetusa.
Tko treba amniocentezu?
Rizik od Downovog sindroma polako raste sa godinama majke. Sa 35 godina, žena ima rizik 1:200 da će roditi dijete sa Down sindromom. U Americi je uobičajeno da se amniocenteza ponudi svakoj ženi koja ima šanse da njezin fetus ima genetičke probleme u odnosu višem od 1:200. Odnosno kada je rizik od Down sindroma jednak onome od mogućnosti pobačaja uzrokovanog amniocentezom.
Naravno ovo predstavlja prosudbu koja se ne može primjeniti na sve obitelji. Za neke, svaki rizik od Downovog sindroma je neprihvatljiv, i oni se odlučuju na amniocentezu, bez obzira što imaju saznanje da je rizik od pobačaja veći nego rizik od toga da fetus ima Down sindrom. Drugi opet, rizik od gubitka djeteta u inače zdravoj trudnoći smatraju neprihvatljivim, te odbacuju mogućnost amniocenteze, čak iako se radi o visokom riziku da će se pojaviti problem. To je često sa starijim majkama koje su bile neplodne i prošle neki od tretmana umjetne oplodnje i osjećaju da ne smiju izgubiti trudnoću ni pod kojim uvjetima.
Alternative amniocenteze
Postoje i drugi testovi kojima se mogu provjeriti kromosomi fetusa. CVS (eng. Chorionic villi sampling ili hrv. biopsija korion frondozuma - biopsija posteljice) se može obaviti i prije amniocenteze ( oko 10. - 11. tjedna), ali nosi neznatno veći rizik od pobačaja - sve je ispod 1%. To je postupak uzimanja male količine posteljičnog tkiva zbog analize kromosoma. Posebno je koristan u slučajevima kada oba roditelja nose problematične gene, što daje mogućnost od 25 % da će njihova djeca imati problema. Ako mislite da je ova metoda bolja za vas svakako raspravite o tome sa svojim liječnikom.
Istraživanja su na putu da nađu metodu odjeljivanja stanica fetusa iz majčine krvi. Kad to postane moguće, u mnogim će slučajevima ova jednostavna nerizična metoda tetiranja krvi, moći zamjeniti amniocentezu.
