Dnevnik jedne trudnice: 36. - 41. tjedan

36. tjedan

 

5.8.2001., nedjelja

Napokon smo se vratili doma. Ostali smo, doduše, bez mora, ali si barem sami organiziramo vrijeme, nitko se ne čudi što plivamo i imamo TV u boji! Zadnjih dana su nas ubile tropske vrućine. Ni more nije hladilo. U Zagrebu sve izgleda realnije, u smislu da i predstojeći porod izgleda kao nešto što će se zbilja dogoditi. Pomalo me hvata panika. No, prestat će kad se tu malo organiziram i pohvatam što sve treba obaviti prije bebe. Planiraju nam smanjiti naknade na 900 kuna.

7.8.2001., utorak

Pokušavam se dovesti u red. Osjećam se konfuzno, ima previše toga za obaviti i strahovi su počeli. I oni koji se odnose na porod i oni za poslije. Ne smijem im se prepustiti, što znači da moram ostati aktivna. Može li to moj trbuh još podnijeti? 74 kg - a valjda je to tako mora biti, cijelo sam vrijeme plivala i ne puno jela. Vrućina je podnošljiva. Fali mi posao. S druge strane, ne bih se uspjela skoncentrirati za mjesec dana.

8.8.2001., srijeda

Danas mi je bio toliko loš dan nemam volje pisati, objašnjavati ni plakati. Ono kad ti kažu da si pogrijesio, a ti ne vidiš. Nije mi sad vrijeme za biti očajna a baš jesam.

9.8.2001., četvrtak

Danas sam se uvjerila da fizički rad po kući nije najsretnije rješenje u devetom mjesecu trudnoće. Ipak, netko mora, imam osjećaj da mi sve diše za vrat i da ću se svaki čas početi porađati, a nisam još ponovila disanje. Trudnoća je ipak prijelazna - još je jedna zabilježena na poslu!

10.8.2001., petak

Shopping u Grazu! U Toys'R'Us smo se skroz raspomamili i iskoristili kao izgovor to što je Jan od mnogih već dobio igračke, ali od mame i tate još ne. Što smo danas obilato nadoknadili. U "IKEI" smo se malo kućili. Sveukupno, bilo je super i to sad plaćam totalnom iscrpljenošću i skoro pa depresijom. Malo sam skeptična da li je ovo izgaranje baš dobro.

11.8.2001., subota

Pala je kiša i zahladilo je. Cijeli dan nam se spava. Pokušavam spremiti torbu za bolnicu, ali nikako da krenem iako već sve imam. Strah me finalizirati. Ako spremim torbu moram li i ići? Nisam još sredila robicu jer mi tata nije složio komodu. U našem ormaru nema više mjesta ni za iglu. A meni se žuri.

 

37. tjedan

 

3.8.2001., ponedjeljak

Jučer sam sastavljala i rastavljala izdajalicu kao da je puška. Torba za bolnicu je spremna. Začudo, to me malo smirilo.

Danas sam bila na ultrazvuku. Nisu se obazirali na crijeva, a inače je beba super - odgovara svojoj dobi. Kilaža je oko 2600. Plodne vode ima dosta - bilo me malo strah da je istekla, a ja ne znam - ne baš pametno. Jan se toliko micao tokom ultrazvuka da je zbunio i doktora.

Poslije smo se odvezli do Slovenije i izgleda da će nam torba za kolica i kolica ipak biti istog uzorka. Jupi!

74 kg - izgleda da prirast prati neke svoje zakonitosti i da ga ne mogu kontrolirati. Prošli sam se tjedan, naime, baš prežderavala. Informacije radi, u trudnoću sam krenula sa 61 kg.

15.8.2001., srijeda

Jedva čekam da se beba spusti. Disanje mi je jako teško.

Danas smo djelomično sastavili komodu i sad bar mogu držati robicu u ladicama. Za početak.

Umorna sam i svaku večer mi se spava već u 8.

Strah od poroda se dosta povukao i više me (nas) strah onog poslije. Zaboravila sam kako se beba kupa i strah me da ću napraviti nešto krivo.

16.8.2001., četvrtak

Pregled. Na kojem je bilo sve u redu osim što smo doktora čekali dva sata samo da dođe. Zatvorena sam, bebina glava je dolje i kontrola za dva tjedna. Poslije sam se našla s curama za udrugu.

Navečer (poslije 11) sam primjetila sukrvavi iscjedak! Ići ili ne ići u bolnicu. Na kraju smo ipak otišli i završili u rađaoni, gdje su smatrali da je to od pregleda, ali su me ipak pregledali, napravili CTG, ultrazvuk i pustili me doma.

Uplašila sam se - robica još ima etikete po sebi, beba još nije dosta teška i imam planove za sljedeća tri tjedna. Kao da ja mogu njemu reći kad će se roditi!

17.8.2001., petak

Totalna fjaka. U ovom trenutku bih najradije legla i prespavala ostatak trudnoće - zapravo samo ovaj dio s tropskim vrućinama, a ne znam koliko će to još trajati.

Danas sam malo više mirovala, za svaki slučaj, ali se sukrvica nije vratila.

Izvadila sam sve što treba oprati za bebu i iznenadila se koliko toga ima.

18.8.2001., subota

Vjerojatno postoje trudnice koje se zadnjih tjedana trudnoće odmaraju. Reklo bi se da ja nisam od tih. Danas sam se napeglala i naslagala robice, posteljine i pelena. Sutra još jedan štrik,a za poslije nam je tata priredio farbanje stana.

Komoda je sjajna i ludo je koliko toga u nju stane. Najvažnije je, ipak, što je napravljena s ljubavlju.

Tu i tamo me koja kontrakcija upozori da smo blizu, ali ništa impresivno. Za mjesec dana ćemo imati bebu u kući!?

 

38. tjedan

 

19.8.2001., nedjelja

Spadam s nogu. Farbali smo po stanu i dovršila sam spremanje i peglanje robice. Sutra nas čeka barem još toliko posla. Dragi kaže da mi se trbuh malo spustio, a ja ne vidim. Da bi se malo odmorili, tata nas je popodne poslao u kino. Ja i Jan s velikim Janom.

Vrijeme je pakleno. Valjda će malo zahladiti do poroda.

21.8.2001., utorak

Poslu nikad kraja. Tata se razbolio pa će se akcija protegnuti i na sljedeći vikend. Malo sam se pretegnula spremajući, sparina je i natekle su mi noge. Odvratno je kad mi ne strše one kosti ispod gležnjeva nego su pokrivene naslagama vode.

75 kg, što znači ukupni prirast od 14 kg od početka trudnoće. Čini mi se puno. S druge strane, ne vidim to nigdje osim na trbuhu i ne jedem previše.

23.8.2001., četvrtak

Jučer sam napokon otvorila porodiljni i načekat ću se do prve naknade.

Bila sam na pregledu. Glavica se spustila i otvorena sam jedan prst!

Trbuh mi već dosta smeta (primjerice, trenutno mi je teško naći udoban položaj za pisanje). Jutros sam s Vedranom, Aleksandrom i malim Peterom bila dijeliti letke ministrima. Za porodiljne naknade. Bilo je puno adrenalina i puno novinara. Poslikali smo se i bili na televiziji. Sutra novine. Nadam se da to neće biti jedini efekti. Pokvarila se vešmašina - jesam li pretjerala s pranjem?

Sad zbilja idem spavati.

24.8.2001., petak

Ah! Dan medijske slave i pozornosti. Ja i trbuh na svim naslovnicama. Uživamo jer znamo da je medijska pozornost kratkog vijeka. Joj, kad Jan vidi sve to jednog dana! Najbolje je što smo, djelomično, uspjeli. Nisu dalje smanjili naknade. No, sve je to daleko od završenog i još nam ostaje puno posla. Molim bebu da izdrži bar još do termina.

Danas sam se uglavnom odmarala, imam odjećaj da je za bebu sve spremno (osim mene!) i da moram još samo napraviti neke stvari za udrugu. I onda mogu roditi.

25.8.2001., subota

Joj, opet se povećava temperatura.
Nevjerojatno, još dva tjedna. Nisam mislila da će se to zbilja dogoditi, da ćemo biti tako blizu.

Sve mi se još čini čudno poslije akcije, kao kad se s godišnjeg vratim doma pa je sve drugačije.

Jan se ne smiruje. Mislim da je to sve u vezi ovog dana. Da, i radovi na interijeru su još u toku i valjda će biti gotovi dok se beba rodi.

 

39. tjedan

 

26.8.2001., nedjelja

Palo mi je na pamet još sto stvari koje bih mogla napraviti do poroda, a sve mi je teže. Malo me stišću predmenstrualni bolovi, tu i tamo imam slabe kontrakcije. To može trajati danima. Teško je reći, ovo razdoblje pred porod je skroz neegzaktno.

Još me ne hvata panika, možda sam ipak presigurna da neće prije termina. Nek se još malo zdeblja.

27.8.2001., ponedjeljak

75 kg. Ništa novo, a u tijelu mi je masa vode... Jedva čekam ultrazvuk da vidim procjenu bebine težine.

Danas mi se porod čini manje vjerojatan dok sam jučer bila uvjerena da će vrlo brzo. No, danas je pritisak nekako manji, iako ima kontrakcija.

Ništa, malo sam se bavila udrugom, malo pekla dragom palačinke, a malo mislila o tome kako mi je moja beba samo posuđena - on je zapravo posve nova ličnost u svijetu i nemam nikakvo "pravo" na njega. nakon što ga podignem, morat ću ga pustiti.

28.8.2001., utorak

Cijelo me tijelo boli. Kao da sam jako umorna. Kao da idem u teretanu, a mislim da spavam. Uz to još i glavobolja. Mislim, nije jako neugodno, samo se osjećam TEŠKA.

Već mi dolazi da otvorim kladionicu o tome kad ću roditi, ali nisu neki omjeri - sve mi se čini jednako vjerojatno. Još me nije strah i sve što želim je da s njim bude sve u redu.

29.8.2001., srijeda

Čudno. Već drugi dan imam žgaravicu, a ne znam zašto.

Išla sam u CESI i hodala jako jako polako. Glavica me pritiskala.

Bila sam na momente malo depresivna, pripisujem to hormonima.

Jedva čekam sutra ultrazvuk da vidim kilažu. Ako je prešao 3000 g, mirna sam.

30.8.2001., četvrtak

Tjedan dana pred termin. Još se nisam porodila. Još me nije strah.

Bila sam na ultrazvuku i pregledu. Jan se zdebljao, sad je oko 3200 grama. To me strašno razveselilo, da je prešao tri kile. Barem po procjeni.

Crijeva izgledaju dobro, što nije nužno ohrabrujuće - već se događalo da jedni vide, a drugi ne. Još je uvijek dečko.

Rezultati pregleda su identični kao prošli tjedan. Otvorena sam jedan prst (svo ovo hodanje nije dalo rezultata) i to je to. Ništa novo. Po svemu sudeći, do poroda ne bi trebalo doći prije termina. A opet, sve se može dogoditi u trenu.

Popodne sam odspavala. Nadam se da me to neće spriječiti da dobro spavam noćas.

1.9.2001., subota

Jučer sam opet zadrijemala pred televizorom i ne pisala dnevnik. Ništa od nesanice.

Malo je zahladilo i napokon je padala kiša. To stvara nove probleme jer su mi sve zatvorene cipele pomalo tijesne.

Još me ne hvata panika, stalno nešto radim. Jučer mi je bila kumina sestra - trudnica da vidi mene i stvari za bebu.

Zadnja dva dana imam malo češće bezbolne kontrakcije. To je sve od predznakova. A ulazimo u (službeno) zadnji tjedan.

 

40. tjedan

 

2.9.2001., nedjelja

Ušli smo u završnicu, reklo bi se. Složili smo napokon krevetić. Bez posteljine izgleda kao mali zatvor. Zasad sam još u ideji da spava s nama.

Nakon malo spremanja po kući (koje mi je sad već zbilja prenaporno) išli smo u Samobor na kremšnite i sastanak s curama (i bebama i tatama) s Foruma.

Navečer smo odradili brijanje u pokušaju da izbjegnemo masakr u bolnici.

3.9.2001., ponedjeljak

75.5 kg. Jel' to sad završna kilaža?

Probudila sam se užasno nervozna i ostala takva cijeli dan. Skoro da sam grizla. Ne znam baš zašto i da li to ubrzava ili usporava cijelu stvar. Samo mi cijeli dan sve smeta.

Bila sam na zadnjem šišanju prije poroda.

Svi su se lagano počeli raspitivati kad će (napokon). Ako se meni ne čini dugo, stvarno ne bi trebalo ni njima.

Kako li će sve to izgledati?

4.9.2001., utorak

Malo manje nervozna, ali ipak... Kao da sam tek sad postala svjesna da je to nakonačnija stvar u mom životu - nema otkaza, odustajanja ni odmora. Izgleda kao prvi susret s beskonačnosti.

Mislim da bi mi sad dobro došao porod, da malo prestanem razmišljati.

Bili smo u restoranu, još jedna stvar koju si vjerojatno nećemo moći priuštiti neko vrijeme.

Kuća je pospremljena i sve je na čekanju.

5.9.2001., srijeda

Prilično uzbudljiv dan.

Bila sam na pregledu, otvorena sam 2 cm. Beba je u porođajnom položaju. Sve u svemu, doktor smatra da bi se TO moglo dogoditi ovaj vikend što se meni čini kao super mogućnost (i zato ću vjerojatno zvisiti). Ako ne, onda opet pregled u ponedjeljak.

Popodne smo se osnovali! Udruga je sad službeno tu, ja izgleda više nisam. Šmrc. Katkad mi dođe da produžim ovu trudnoću, a katkad jedva čekam da ga vidim. Sva sreća da se priroda brine za te stvari, a ne moja prevrtljivost.

Danas su kontrakcije bile malo jače i više se koncentriraju na leđa. Rekla bih; pravi trudovi kad bih znala kako trudovi izgledaju.

Veselim se bebi.

6.9.2001., četvrtak

Termin! Još dva sata i reći ću da je došao i prošao. Ionako nisam mislila da će se danas nešto dogoditi. Drugi jesu. Cijeli dan su me zivkali:"Kad ćeš? Kad ćeš?" Jako me iživciralo. Mislim si da se sutra uopće ne javljam na telefon.

Bila sam na Klubu trudnica. Predavanje pedijatra o dojenju. Rastužilo me i razljutilo. Zar nemamo nikakvo pravo donositi odluke za NAŠE dijete kad se rodi? Svi sve znaju, a nitko ništa ne pokušava promijeniti.

Sad ulazimo u mrtvu zonu - strašno razdoblje između termina i porođaja. Ne mogu ništa konkretno početi jer se bojim da neću završiti. Ostaju mi samo svakodnevni poslovi po doma i knjige.

8.9.2001., subota

Grozni dani iščekivanja i telefonskih poziva. Iako je danas termin po mom osobnom računanju, zadnja dva dana mi se čine kao godine. Po danu imam malo trudova, naročito kad puno sjedim, ali se svako jutro budim neopisivo razočarana.

Ponestalo mi je aktivnosti. Danas smo bili u Samoboru na šetnji. Hoće li to imati efekta? Ništa dok se malo princ ne poželi roditi i vidjeti mamu izvana.

 

41. tjedan

 

9.9.2001., nedjelja

Još jedno jutro razočaranja. Lagano gubim nadu, a opet, moram se jednom poroditi. Vjerojatno u roku sljedećih tjedan dana, Trebala sam si postaviti zadnji datum, a ne prvi.

Samo da me ne induciraju. Tako bih htjela da sve ide prirodno.

Koji strah od poroda?! Dajte mi trudove!

10.9.2001., ponedjeljak

Bili smo na pregledu ujutro i odužilo se do podneva. 2 prsta, amnioskopija kaže da je plodova voda mliječna i sve je spremno za porod. Dr mi je ponudio indukciju, ali sam rekla da bih radije čekala. Tko čeka, dočeka! I to ne predugo, rekla bih. Već poslije pregleda me sve pomalo bolilo, a danas kasno popodne je nešto definitivno počelo. Već nekih tri sata imam trudove svakih dva sata i čini mi se da su sve jači.

Mislim da ćemo noćas u bolnicu. Napokon ćemo se vidjeti!

Izgleda da je ovo kraj. Početak.

•