Dnevnik jedne trudnice: 31. - 35. tjedan

31.tjedan

1.7.2001., nedjelja

Pri pomisli na to da sam na godišnjem - tehnički gledano još bar 8 mjeseci - osjećam se malo izgubljeno i zagušeno. Kao da će se svijet nastaviti vrtiti bez mene.

Jučer sam isprintala sve savjete o dojenju.

Stalno sam gladna. Postala sam prava izjelica.

Ne mogu se sjetiti apsolutno ničeg važnog u ovih dva dana. Lagano patimo za morem.

2.7.2001., ponedjeljak

Depresivna sam. Sve je danas krenulo krivo i ljetni su nam planovi došli u pitanje. Na godišnjem sam i imam osjećaj da imam previše vremena, to me guši. Sad pokušavam isplanirati sutrašnji dan da nemam praznog hoda, ali teško mi je pripremati se kad mi se raspao plan za ljetovanje.

Opet, kad sam nervozna i tužna, beba se manje miče i imam osjećaj da mu škodim.

4.7.2001., srijeda

Pospana sam - opet. Sinoć sam zaspala odmah poslije ručka. Ovaj godišnji mi je naporniji od posla.

Bili smo na pregledu (neultrazvučnom) i sve je u redu (mokraća - dobro, tlak - standardno niži, 71 kg - zaboravila zapisati u ponedjeljak, zatvorena, utvrđen termin 6.9.2001.).

Čak sam dobila dozvolu da putujem avionom, što se pokazalo suvišnim jer nema više karata. Ostaje nam vlak - zanemarujući dužinu puta i subjektivnu neudobnost, samo da beba izdrži.

Glad je već epskih proporcija. Ipak sam danas, šetajući gradom, izbjegla gomilu zamki za trudnice - mini pizze, strateški raspoređene dućane “Kraša”, palačinke, svu silu sladoleda - i na kraju završila u novootvorenom “Subwayu”. Postajemo prava metropola. Mljac!

7.7.2001., subota

Umalo zaboravih na dnevnik. Jučerašnji je dan bio ispunjen pripremama za put. Predveče sam se našla s mamama s Foruma i utvrdili smo daljnje korake. I dobro se zabavili. Izgleda da stoji sve to o raspadu klasičnih i stvaranju zamjenskih obitelji.

Put je bio cjelonoćan i naporan. Ipak, spavala sam više nego što sam očekivala pa sam danas opet bila aktivna. Napokon sam se kupala i plivala. Bilo je malo čudno. S trbuhom, mislim.

32. tjedan

9.7.2001., ponedjeljak

Opet smo se kupali i bilo je lakše. Uz to smo na plaži čuli posve nove bapske priče po kojima je naš dečko zapravo curica. Svi se neprestano čude da ja plivam, da uopće hodam…Ponekad se osjećam kao invalid.

Beba se stalno miče., osjetila sam malu nelagodu pri pomisli da za dva mjeseca neću više osjećati to u trbuhu.

Večeras smo se preselili kod druge bake i teška se srca oprostili s tatom i mužem koji se morao vratiti u Zg raditi.

11.7.2001., srijeda

Jučer smo bili na dočeku Ivaniševića iako mi se sve to činilo malo glupasto. No, još je glupastije bilo ostati sama doma 5 sati. Tata nas je vidio na televiziji i uspaničeno nazvao. I zgražao se. Svi su se zapravo užasnuli kad su čuli da sam bila. Preaktivna trudnica.

Inače uglavnom spavamo i kupamo se. Vaga je daleko pa pazim da se ne prežderavam.

Fali nam muž i otac.

12.7.2001., četvrtak

U Zagrebu se naveliko rađa. Bez Foruma se osjećam na rubu događaja.

Proputovala sam 400 km da bih napokon našla jednokratne gaćice.

Kupila sam bodiće za Jana. I savršenu vesticu. U “Tintiliniću” je počeo ludovati kad je vidio svoja kolica i još se nije smirio.

Upoznala sam se s još jednom mamom s Foruma.

Sutra nam dolazi tata s našim autom! Opet selidba u Šibenik.

13.7.2001., petak

Noćas je bilo vruće pa sam se prevrtala cijelu noć. Sanjala sam da frenetično prevrćem neku hrpu dječje robice.

Cijeli sam dan bila crknuta. Sad smo se opet dovezli u Šibenik i čekamo tatu.

33. tjedan

15.7.2001., nedjelja

Jučer smo imali 71.5 kg. Tata nam je donio našu vagu iz Zagreba pa smo sigurni.

Opet sam osjećala rastezanje ligamenata i trbuh se malo povećao. Rast je znači neprekidan, ali s različitim brzinama.

Vrijeme je nemoguće. Sparno je preko svake mjere. More je bljak toplo. Uopće se ne možemo osvježiti, koliko god se namakali.

Večeras smo opet u Trogiru, tata je otišao za Zagreb. Kad u petak dođe na godišnji nećemo se odvajati neko vrijeme. Ovo nam je bilo previše.

17.7.2001., utorak

Tolika sparina da jučer nisam mogla naći kemijsku.

Kupovali smo robicu, 2. dio. Svaki put sam živčana jer ima toliko parametara. Muče me veličine, boje i materijali. I još gore - ne znam kakvo će biti vrijeme u 9. mjesecu i koliki će Jan biti kad se rodi.

Poslije sastanak o dojenju. Bilo je zgodno, iako u tuđem gradu. Jako me pogodila priča mame kojoj je beba umrla poslije poroda. Podsjetila me na sve ono s Janom što sam već naučila potiskivati, ako već ne zaboravljati.

19.7.2001., četvrtak

Ritam dnevnika se pretvorio u dvodnevni. Prevruće je da bih mislila svaki dan.

Jučer je obavljena (manje - više) dječja robica. Veliki kamen mi je pao sa srca. (I iz novčanika.)

Ostatak vremena sam se dosađivala i prežvakavala stare priče. Pomalo sam se počela osjećati kao tenk.

34. tjedan

22.7.2001., nedjelja

Opet u Šibeniku. S nama je i moja najmlađa sestra pa je obavezno kupanje svaki dan iako se vrijeme pokvarilo.

Počela sam se osjećati teža i tromija. Nedostaje mi Zagreb.

Za mjesec i pol ćemo imati bebu (ako sve prođe dobro). I to je skroz nevjerojatno. Cijeli će nas život nešto uvjetovati. Malo me strah. Puno me strah.

23.7.2001., ponedjeljak

72 kg. I ZNAM da sam sve teža. Imam napadaje teškog disanja. kad jednostavno ne znam kamo ću s trbuhom. Previše se natrpam jelom i onda ne stane sve.

Danas smo išli na otok kupati se. Brodom. More je bilo kristalno čisto. U moru se osjetim tako pokretno da zaboravim da sam trudna.

26.7.2001., četvrtak

Svi su dani slični jedan drugome kao jaje jajetu. Ujutro idemo ili ne idemo na kupanje, ručamo, popodne idemo na kupanje, jedemo, idemo ili ne idemo u grad.

Poželim da smo u hotelu ili na pustom otoku, bez brojnih dušebrižnika, trudničkih priča starih bar dvadeset godina i obaveznih “trudnice se ne smiju kupati” mudrosti. Ovdje tek shvatim među kakvim se ljudima gore krećem.

Mislim da je beba zauzela krajnji položaj, već tjednima stalno lupa po istim mjestima, nažalost i u rebra. To zbilja zna biti bolno.

Sutra idemo na otok na dva dana.

35. tjedan

29.7.2001., nedjelja

Tri dana na otoku. Pojeli smo toliko ribe koliko ne želim više i plivali između obroka jer je more bilo na 10 metara.

Prvi put otkad sam na moru doživjela sam da mi jedna žena kaže kako je super vidjeti trudnicu kako pliva. I da je zdravo. I da je i ona tako (rodila je 17.9.). A nije sasvim mlada.

Pojavio se kolostrum! Zapravo, nešto je bilo curnulo i prije dva tjedna, ali nisam bila sigurna. Sad moram prati grudnjak i haljinu, pa sam sigurna. Ne znam je li bio nečeg u međuvremenu, a da nisam primjeila od kupanja, ali i ova dva puta me vesele.

2.8.2001., četvrtak

Napale su nas tropske vrućine. Još se držim na nogama, ali pomalo posustajem. Spremna sam za veliki povratak u Zagreb. Mislim da neće biti ništa od poroda u “baby-friendly” Šibeniku.