Dnevnik jedne trudnice: 21. - 25. tjedan

21.tjedan

 

23.4.2001., ponedjeljak

Još jedan radni ponedjeljak. Budilica ne zvoni nego vrišti. Jutarnje vaganje. 63,5 kg što znači nikakav prirast u zadnjih tjedan dana. Nadoknadit ću.

Nakon posla smo išli na color dopller. Sve je izgledalo super dok na ultrazvuku nije primjetila “da joj se crijeva čine malo bijela”. Rekla je da bih trebala napraviti triple test i doći na kontrolu ultrazvuka za 2 tjedna. Onda smo mi malo mislili, proučili kakvi su to testovi i zaključili da ćemo preuzeti rizik (kao i kad smo odlučili imati dijete) i ne ići dalje s tim testovima. Ono što nikako ne želim je izlagati ga ponovo ultrazvuku za 2 tjedna. Mislim da se mora malo odmoriti. U krajnjoj liniji, ako i nije sve u redu, što bismo trebali učiniti? Za pobačaj je prekasno, čak i kad bi se odlučili na to. Dakle, rodit ćemo ga i voljeti.

24.4.2001., utorak

Živci su ipak “radili” po noći pa sam se probudila s mučninom. No, sigurna sam u svoju odluku (i sve sigurnija),a i vrijeme je (napokon) prekrasno pa mi se stvari čine bolje. Jan se miče po cijeli dan i valjda mi hoće reći da dobro mislim, a ja mu pokušavam dati što više veselja. To mi se čini jedna od najvažnijih dužnosti – pokazati bebi da je život (ipak) veseli događaj.

Otkad smo doznali spol počela sam, iako sramežljivo, glasno pričati s njim. Kad sam sama.

25.4.2001., srijeda

Napokon normalna temperatura od 21°C. Zimogrozna sam pa uživam kad namirišem proljeće. Osim što se Jan danas vrlo malo micao. Možda njega proljeće umara. Neću se brinuti danas – tek sutra ako bude potrebe. Možda samo spava.

Zvala sam trudnički tečaj da vidim kad počinje. Još dva (duga) tjedna. Poslije smo išli gledati kolica, krevetiće i slično. (Jan se upravo ritnuo.) Nisam praznovjerna pa ne mislim da to treba ostaviti za zadnji čas. Kao i uvijek, trebalo nam je 10 minuta da se zaljubimo u savršena kolica i božanstveni krevetić (iako vrijedi i obrnuto). Dakle, dogovor oko važnih stvari je načelno postignut. Gledajući ona kolica po gradu sa živim lutkama u njima, shvatila sam da mi zapravo nije do kolica već do trenutka kad ću nekoga voziti u njima. Jedva čekam našu bebu!

26.4.2001., četvrtak

Jan je jučer cijeli dan izgleda štedio snagu jer me sinoć tako lupio da sam se presavila od iznenađenja.

Vrijeme - sivo.

Vratio se “Mameibebe forum”! Točnije, ja sam se vratila nakon što se jučer cijeli dan nisam mogla spojiti. Tako sam vidjela da sam dobila još ohrabrenja u vezi triple testa i to mi je pomoglo da se pripremim za današnji pregled. Donijela sam joj nalaze color dopllera i rekla da ne želim na daljnje testove. Dobro, ionako mi je potvrdila da se ne bi moglo ništa sad napraviti ni ako nešto s crijevima ne valja. Tako smo se posvetili običnom pregledu (jer smo ultrazvuk napravili prošli tjedan) – palpaciji maternice, tlaku (110/70) i sličnom. Sad sam mirna slijedećih 3-4 tjedna. Dobila sam potvrdu da smijem vježbati s trudnicama!

27.4.2001., petak

Baš sam se probudila. Nije 7 ujutro nego 11 navečer. Zasad mi je umor (osim trbuha) najjača fizička posljedica trudnoće. Osobito ovako krajem tjedna kad se sve skupi.

Dragi i ja smo odlučili zanemariti svijet oko nas i danas smo kupili “veće stvari” – kolica, krevetić (s madracem) i auto sjedalicu/nosiljku. Kako smo ljudi od gotovine, ostvarili smo značajan popust. Veselili smo se k’o djeca, igrali se s tim stvarima cijeli sat, a onda nas je uhvatila čežnja za bebom pa smo sve to pospremili. Ja sam onda lijepo zaspala, a dragi je surfao. Nitko ne mora prati suđe jer smo bili kod bake na ručku. Hura!

28.4.2001., subota

Još jedan dan čistog suđa. Zagreb je konačno doživio nekišnu subotu. Ujutro sam dovršila čitanje knjige, a poslije podne smo se uputili na Puntijarku. Nažalost, autom. Gore smo lijepo jeli grah varivo i kolače i gledali bebe. Bila je jedna prekrasna, pa sam predložila Perici da je otmemo, budući da je sad imamo gdje držati, ali je odbio. Nismo ostali dugo, zbog paničnog straha od krpelja, nego smo se išli malo prošetati na Jarun. I tamo smo opet gledali bebe. Jela sam voćni sladoled – još jedno čudo ove trudnoće jer oduvijek jedem samo čokoladni.

Vratila sam se doma posve krepana.

Buduću je naša slatka beba začeta u noći između subote i nedjelje, noćas punimo 21 tjedan i ulazimo u 22. u kojem nas čeka sazrijevanje moždanih stanica (njegovih) i rastezanje rebara (mojih). Barem tako piše…

 

22. tjedan

 

29.4.2001., nedjelja

Danas smo objavljeni! Dnevnik nam je počeo izlaziti na Internetu. Nadam se da mi Jan neće jednog dana zamjeriti što njegov unutarnji život izlažem pred svijetom. Tata je ponosan.

U čast nedjelji, cijeli sam dan čitala knjigu, samo sam mijenjala lokacije. Cvrčali smo se na “plaži”. Nemam još lagane trudničke haljine pa sam se kuhala, neprikladno obučena.

30.4.2001., ponedjeljak

Časna riječ, svaki put kad mi se vrati entuzijazam za posao nešto mi se ispriječi. Danas je to bila tropska vrućina, tzv. pravo ljeto. Bila sam toliko fjakasta da mi se vrtilo u glavi. Uz to, izgleda da se vraća alergija.

Knjige kažu da beba uspostavlja ritam budan sam – spavam. Pokušavam pratiti, ali zasad sam uspjela utvrditi samo da se probudio oko 11 i od tad se nije smirio. Možda malo od 4 do 5? Kasno navečer je definitivno budan.

Odlučila sam uživati (pokušati uživati) u (skoro) svakom danu trudnoće. Ne samo čekati ishod. Iako, kad se sve malo analizira, žena zatrudni da bi imala dijete, a ne da bi bila trudna, ne? Mogla bih pokušati s glazbenim i tretmanom priča.

Da, skoro zaboravih – 64 kg.

1.5.2001., utorak

Kako su me učili u školi, Praznik rada nije tu da ne bismo taj dan ništa radili nego služi da slavimo rad. Zato sam ja danas pobrisala svu prašinu, posisala, a onda zamijenjivala zimsku i ljetnu robu. Našla sam par haljinica koje mogu nositi, ali sad, a sad su preoskudne za posao. U sedmom mjesecu, na godišnjem, više neću stati u njih.

Zato sam obukla rastezljivu pionirsku suknju (bijela majica bi bila previše) pa smo otišli u Maksimir.

Jučer navečer smo se opet izopćili iz društva. Otkad sam trudna ne pijem i izbjegavam jako zadimljena mjesta. Da ne spominjem da dulje od ponoći ne mogu držati oči otvorene. To isključuje gotovo sve oblike večernje zabave. A muž neće bez mene. Jedva čekam da se svi oni požene. I dobiju bebe. I prestanu pušiti.

2.5.2001., srijeda

Grozan, grozan, grozan dan. Tlak mi se spustio valjda ispod nadmorske visine i cijeli dan kao da mi je špaga bila napeta između slijepoočnica. Uz to sam loše spavala. Na poslu sam bila za ništa. Doma sam bila za ništa. Na putu između sam bila za ništa.

Koliko se sjećam, ovako mi je bilo i prošle godine kad su počele vrućine. Poslije se priviknem pa zaboravim.

Idem u krevet. Na VOX-u puštaju “Psiha”. Tko prikazuje “Psiha” u 8 navečer?!

3.5.2001., četvrtak

Još jedan dan pakla. Spavala sam samo 4 sata, pa sam cijeli dan kunjala i bila gladna. U zadnje vrijeme sam primjetila napadaje strašne gladi obično na poslu, popodne oko dva. Onda obično prijetim kolegama kanibalizmom.

Popodne smo bili u Klubu trudnica. Pitali smo (uglavnom) pedijatricu o tome što se sve događa s bebom u bolnici nakon poroda. Nije mi baš ostao dobar okus u ustima od svega toga. Nekako mi se cijeli sistem čini strašno trom. Doktorica mi se u načelu svidjela, ali sam svejedno imala dojam da se dovikujemo preko provalije.

Noćas moram ranije spavati. Nisam još “uhvatila” Janove navike spavanja. Što ako nemirno spava pa se rita i u snu? Kako ću onda znati?!

Danas sam se vidjela u izlogu iz profila i skoro sam pala na leđa kako trudno izgledam. Napokon.

4.5.2001., petak

Prebrzo prolaze dani. “Evo, danas je već petak, sutra subota i prođe tjedan”, rekla bi moja baka. A meni bi to išlo na živce.

Jučer sam pokušala zaspati s polupunim mjehurom, ali se Jan nije slagao. Čim sam se okrenula na (lijevi) bok perfidno me izudarao nogom (ili već nečim) i morala sam ići. Zna dijete što je dobro za mamu.

Noge su mi malo otežale pa sam počela spavati s podignutim nogama.

Predvečer mi je došla prijateljica, štoviše, vjenčana kuma. Planirala sam da se negdje prošećemo, ali je nastupio metereološki smak svijeta (gdje si bio cijeli moj tjedan?) pa smo ostale unutra ogovarati obitelji, muževe i dečke. Jan je bio ljubazan da joj pokaže jedan udarac (a neće to za svakoga). Čarobno je to.

5.5.2001., subota

Ujutro smo dugo ležali i pričali s bebom i o bebi.

Popodne smo spremali. Uhvatila sam se zaostataka peglanja. Možda nisam trebala jer sam se opekla.

Dobili smo poziv za mini-tulum (više sjedeljku) pa smo nakon višetjednih izvlačenja ipak otišli, prkoseći dimu. Nije bilo loše, bilo je čak i zdrave zabave u vidu pantomime. Moj trbuh je malo bio atrakcija, ali su ubrzo svi zaboravili na njega. Možda da sam se udebljala i drugdje…Sad sam naravno smrtno umorna iako sam spavala popodne.

Pospani i spečeni zaključujemo 5. mjesec.

 

23. tjedan

 

6.5.2001., nedjelja

I nije neki dan. Nikad ne ispadne dobar vikend kad ga ne isplaniram. Odmaranje se pretvori u dosadu. Onda još dobijem glavobolju, vrijeme je loše i postajem mrzovoljna. Valjda je i to dozvoljeno trudnicama koje nose željenu djecu. A i dijete je danas mirno. Možda je i on mrzovoljan pa spava. Počelo me malo probadati po trbuhu – knjige kažu da se maternica rasteže.

Sutar počinje naporan tjedan. Zvali su me iz G.O.N.G.-a (prošle sam godine promatrala izbore) pa sad razmišljam bi ili ne bi. S jedne strane znam da je zamorno biti tamo cijeli dan, s druge strane se osjećam obavezna.

7.5.2001., ponedjeljak

Još uvijek 64 kg.

Danas sam baš super radila, dobila sam malecni, ali važan zadatak pa sam uživala. kao i uvijek kad se sjete da još postojim i da sam odgovorna iako sam trudna.

Popodne se mama častila frizurom. Frizerske škare su izazvale masu protesta iznutra: “Joj, mama (bum), ova ti šiša tvoju krasnu (bum) kosu!” Mama je znala da je to puko laskanje jer nikad nije imala krasnu kosu, a ova koju ima je sva bila zarasla preko ušiju.

Danas je općenito bio jako aktivan. Iako bi ga moja aktivnost trebala uspavljivati (knjige!) čini mi se da je obratno. Udarci su mu najjači kad se legnem, ali je, generalno gledajući, najaktivniji kad sam i ja.

8.5.2001., utorak

Jutros sam otvorila jedno oko i sjetila se da ću, ako budem promatrala izbore, morati ustati u 6 u nedjelju ujutro. Toliko o tome. Uz tečaj i sve napore ovaj mjesec, mislim da ću takvo ustajanje vikendom ostaviti za poslije poroda.

Sve je danas palo u sjenu trudničkog tečaja koji je započeo na Sv.Duhu. Danas smo imali uvod i predavanje ginekologa o trudnoći i porodu. Doktor je bio baš faca, imao je neki opušteno-ironični stav. Imam najmanji trbuh na tečaju! Kad uvijek sve moram na vrijeme. A doma mi se moj trbuh čini ogroman! Pričala sam i s kolegicom trudnicom.

Cijelo predavanje je bilo popraćeno krikovima iz obližnje rađaonice. I onda plačem malog rođenog. Bilo je trenutaka kad sam pomislila da ja to neću moći. No, bio je i jedan kristalno jasan trenutak kad mi se učinilo predivno. Neću reći da jedva čekam jer sam obećala njegovati sve dane.

9.5.2001., srijeda

Ujutro sam još bila uzbuđena zbog tečaja, ali poslijepodne mi je jako pao tlak pa sam išla doma. Spavala sam popodne, ali sam još umorna i nos mi je strašno začepljen.

Počela sam fantazirati o hrani. U glavi slažem ručke, doručke i večere. Sendvič s paradajzom za sutrašnju užinu? Knedle sa sirom sutra? Rižoto lignjoto u petak? Otprilike tako. Još kad bih znala da mi plaća neće kasniti bilo bi mi lakše.

Dragi je danas šaptao s Janom da ga ja ne čujem i vjerojatno mu ispričao kojekakve grozote o meni. Svejedno, voljela bih da oni to tako češće.

10.5.2001., četvrtak

Dan tečaja! Što znači da sam bila vesela. Danas smo imali predavanje anesteziologice koje se uglavnom svelo na epiduralnu. Imala sam osjećaj da sam jedina trudnica tamo koja neće tu epiduralnu. Pa sam si mislila što nije u redu sa mnom. Nije baš stvar u nuspojavama premda mi se ne sviđa ideja da mi prčkaju oko kičme. Više imam neki tašti osjećaj da mogu podnijeti tu bol i iskoristiti je. Htjela bih da stvari budu koliko-toliko prirodne. Strah me tog bola, vjerojatno će me biti i više, ali me na neki način i zanima. Mislim da mogu izdržati.

Počele su mi se lagano grčiti potkoljenice. Neugodan osjećaj. Išla sam pješice doma jer sam se bojala da bi mi od stajanja u tramvaju bilo još gore. Jedva sam se dovukla. Sve sam više usporavala poslije svakog dućana. Da živim beskonačno daleko bila bih stala.

Bebica se rita. Danas je opet ciljao mjehur.

11.5.2001., petak

Jutros u 6 sam se pomakla. Isti čas me prosijekao najbolniji grč koji sam ikad osjetila u listu. Počela sam se bacakati i vikati: “Grč! Grč! Masiraj me!”, ali se ubrzo sam od sebe otpustio. Cijeli dan me bolila noga.

Danas sam dobila prvu čestitku za Majčin dan od mog budućeg djeteta. Savršena je, s mamom klokanom i bebom klokanom. Bilo mi je za plakati.

Sad idem malo slagati popis stvari za bebu, točnije financijsku konstrukciju, a onda na spavanje. Kad se odmaraju trudne mame?

12.5.2001., subota

Dan velikog Eurovizijskog iščekivanja. Naime, gledanje Eurovizijskog spektakla se tradicionalno već godinama održava kod mog najdražeg bratića Jana (po kojem je beba dobila ime). Skupi se odabrano društvo i uspješno se glumi da je spomenuti spektakl od nacionalne važnosti. Večeras nas je oblio hladan tuš jer bodova niotkuda. Atmosfera je naglo pala. Jedan od sudionika skupa izjavio je, čudeći se sam sebi: “A ja sam mislio da ćemo pobijediti. Povjerovao sam Huljiću…” Tako je naše okupljanje završilo u komemorativnom tonu.

Meni nije baš jasno kako se ostavi dijete od mjesec i pol na tjedan dana. Možda ja samo mislim da mi je puno stvari jasnije otkad sam trudna.

 

24. tjedan

 

13.5.2001., nedjelja

Nedjelje su mi najslabija točka. Da ne bi bilo posve beskorisno bilježit ću kad se beba miče: danas je primjećena jača seizmološka aktivnost između 15 i 17 te oko 21 sat.

Sad smo u 24. tjednu. Svejedno, ima tih dana kad se ujutro probudima i mislim da sam u “prvom stanju”. Bit će čudno poslije biti “netrudna”.

14.5.2001., ponedjeljak

64.5 kg.

Tata se jutros razbolio pa sam morala sama voziti na posao. Bilo mi je užasno stresno. Dragi je u miraz donio veeeliki auto kakav ja nisam navikla voziti, a kamoli parkirati. No, trebalo je obaviti dostavu namirnica pristiglih iz Šibenika i tramvaj nije dolazio u obzir.

Trbuh mi je opet zapanjujuće iskočio preko noći. Danas sam se začudila koliko se visoko zadebljanje popelo iznad pupka. Kao da prvi put vidim.

Imala sam danas i (bar) jednog Braxton-Hicksa. Samo sam najednom skužila da mi je stisnuta maternica. Totalno čudan osjećaj.

Janove aktivnosti: najživlji je bio od 8-11, popodne od 3-4 i navečer oko 8.

15.5.2001., utorak

Beba je napredna i zdrava, kaže ultrazvuk. Pregled je prošao super, doktorica je gledala crijeva, ali joj se ne čine hiperehogena. Samo su našli nitrite i leukocite u mokraći, mislim da je cistitis, to moje vječno prokletstvo.

Popodne smo bili na tečaju. Danas smo učili tehnike disanja u prvom porođajnom dobu. Ne znam koliko ću uopće uspjeti disati pravilno na porodu. (Tome služi vježba.) Tata bolje pamti pa će mi biti od velike pomoći, ali znam da moram i sama biti sigurna, za slučaj da ga ne bude.

Stalno imam oscilacije o porodu, veće i manje strahove. Sjećam se da me u početku trudnoće porod nije uopće zanimao i stalno sam u knjizi preskakala te stranice, a sad ih pomno čitam. Sad sam već na proučavanju slijedećeg velikog posla, a to je dojenje.

Faze ludovanja bebe: 7-11 ujutro, 3-4 popodne. Mislim da se već vidi pravilnost.

16.5.2001., srijeda

Još hvalospjeva radu – danas su mi dali projektić na kojem ću vjerojatno raditi do godišnjeg/porodiljnog, a ostat će i za druge. Uz “repove” koje imam bit će naporno – ali će vrijeme brže proći. Kolege kažu da mi trbuh raste iz dana u dan.

Doma sam se igrala s novom igračkom: Telebankingom, što mi je oduzelo cijelo popodne.

Nisam vježbala disanje!

Jan je danas primjenio malo drugačiji ritam: micao se od 12-14, pa popodne oko 5 i poslije 8 navečer. Još je budan. Nažalost, i ja sam.

17.5.2001., četvrtak

Dan niskog tlaka i kunjanja. Uz toplo vrijeme, vratila se i alergija.

Poslije posla sam išla u grad gledati robicu. Za bebu i za sebe. Ne mogu vjerovati koliko koštaju trudničke haljine. Kao da su svila i kadifa, a ne pamuk.

Poslije sam se našla s prijateljicom na razgovoru o životu. I sad sam opet mrtva umorna, a nisam stigla ni peglati. Jedva čekam godišnji.

Beba je razvila neugodan običaj da me lupa u crijeva. U uobičajena doba dana.

19.5.2001., subota

Kad se ujutro probudim, a Jan me ne lupi odmah, uznemirana sam. Čekam da se javi da budem sigurna da je dobro. Tek mi onda započinje dan. I to je dio načina na koji će mi uvjetovati ostatak života.

Jučer sam preskočila dan! Bila sam tako grozomorno umorna da sam poslije peglanja legla i, unatoč Buffy i demonima, zamrla. Jedva sam se probudila dovoljno da odem u krevet.

Jutros smo išli u grad i kupili dvije božanstvene Benettonove trudničke haljinice za ljeto. Tata kaže da nisu prekratke ni za posao. Kakve sam sreće, iskočit će mi vene pa ću njih sunčati cijelo ljeto.

Jedva čekam godišnji. (Toliko da se ponavljam.) Kako trbuh raste sve se teže fokusiram i ne mogu prestati raditi male planove za Jana i zamišljati nas troje zajedno u svakodnevici.

Miče se po rasporedu. Ništa spektakularno.

 

25. tjedan

 

20.5.2001., nedjelja

U sklopu programa “Istražujemo okolicu u potrazi za mjestima na koja možemo kasnije voditi bebu” bili smo na Žumberku, u bio-parku “Divlje vode”. Nisu baš neke divlje, nabujale vode, više potoci. ZOO je u procesu izmjene životinja, ali zrak je krasan (barem za nas smogovce) i pastrve su fine. Šetnja i kisik su nas izmorili i sad uzalud tražim inspiraciju po zidu.

21.5.2001., ponedjeljak

Ujutro sam bila na gađanju epruvete, popularno zvanom urinokultura. Kilogrami su se počeli gomilati – danas smo na 65.5!

Kupila sam termometar za kadicu – brodić. Čini mi se logičnijim od onih silnih riba budući da ribe plutaju na površini samo kad su mrtve.

Sad sam se zavalila i gledam izumiru li Hrvati. Ne kroz prozor već na televiziji. Sad sam baš vidjela porod. Onako kako sam mislila da ću ga izbjeći, a to je s druge strane. Krvavo.

Jan se toliko jako rita da pomišljam da postavim nešto na trbuh i vidim koliko daleko može odbaciti.

22.5.2001., utorak

Posao me lagano zatrpava i najavljuje mi napornih mjesec dana.

Popodne sam bila na 3 trudničke aktivnosti za redom. Najprije vježbanje na kojem uopće nisam bila najgora (osim što opet imam najmanji trbuh – ipak sam na baku). Divila sam se sama sebi i svojoj koordinaciji. Zatekla sam se kako koncentrirano buljim u voditeljicu i ponavljam pokrete. Zar trudnoća nameće nova mjerila u disciplini?

Na tečaju smo disali i opuštali se. Skoro sam zaspala u dubokoj relaksaciji. Onda još Klub. Na koji sam doklipsala gladna kao godina (gladna). Napokon oči u oči s mamama s Interneta (a kao da ih znam oduvijek).

Sad još malo omiljene zabave – promatranja trbuha.

24.5.2001., četvrtak

Jučerašnji je dan bio bezvezan i nezanimljiv te nevrijedan bilo kakvog zapisa. Zbilja, osim što sam dosta radila, ništa se posebno nije dogodilo oko mene ni u meni.

Danas sam opet puno radila.

Osim toga, saživjela sam se i s tim da je moj trbuh ispodprosječan (glede veličine).

Bila sam na procjeni kod fizioterapeuta, gdje su me ispipali i studenti. Imam malo krivu kičmu i savršene trbušne mišiće (otkud mi?).

Poslije tečaj, na kojem smo se kvazi porodili, uz lopte i TENS (s kojim sam malo pretjerala kad sam ga pregledavala pa mi vibrira prst). Onda smo prošli babinje i tako završili “fizički” dio tečaja. Nakon svega mi se uloga tate na porodu čini užasno važna (prije sam mislila da je samo podrška) i nadam se da ga ništa neće spriječiti da bude tamo. Baš smo dobar tim.

25.5.2001., petak

Jutros smo pratili pokrete bebe i navodili vodu svatko na svoj mlin – “beba je kao ja jer…” No, beba je skroz novi čovjek, koliko god mi htjeli sebi pojednostaviti prikaz time da ga proglasimo sličnim nekom od nas. Zapisujem ovo jer ima trenutaka kad me ovo pogodi u svoj punoći, a u drugim su trenucima to samo fraze. Možda bi bilo previše da sam 16 budnih sati potpuno svijesna čuda koje je moj sin.

Iz Njemačke je došao moj tata. Taj me odnos ispunjava strahom da NEĆU ZNATI. Da ću uskratiti bebu jer neću znati šta beba osjeća za mene. Moram li znati sve?

Onda je bio brat. On se smijao mom trbuhu, a ja njegovoj frizuri. Ludnica.

26.5.2001., subota

Ne volim što uvijek osjećam potrebu opravdavati se, makar pred samom sobom. Ali, nekad je potrebno i korisno (evo, opet to radim – čista rekurzija) jer izracionaliziram stvari. Danas sam bila “optužena” da “pravim nauku” od roditeljstva. Dobro, bilo je to rečeno sa smiješkom od strane nekog tko je vidio kako surfam na “Mame&Bebe” stranici no, ne bi li to trebala biti nauka? Zašto se studiozno pripremamo, godinama za posao koji ćemo raditi, a svi ne uzmu čak ni 9 mjeseci za pripremu (koliko se može – naravno da u roditeljstvu ima stvari na koje se ne može pripremiti) za najvažniji posao u životu. Barem je tako meni.

•