Vesnina priča

Drage moje prethodnice i buduće mame,

Ja se mogu pohvaliti dvostrukim iskustvom, rođenjem dviju prekrasnih djevojčica, koje danas imaju 6 i 3 godine.

Obadvije trudnoće protekle su bez gotovo ikakvih problema, a isto tako i sam porod.

Neću sad pisati o svim detaljima, ali mogu reći da sam prvi put na porod išla prilično nepripremljena. Bila sam tiha i slušala savjete babice, pa se sve odvijalo prema planu.

Gledala sam na sat u rađaoni. Vrijeme je jako sporo prolazilo, samo je dolazak svakog truda podsjećao da se porod događa meni i da ću uskoro postati "mama".

Vrijeme tiskanja jako je brzo prošlo i ja sam uskoro začula plač, a u rukama babice ugledala mali zamotuljak.

I prije negoli sam bila svjesna svega, taj mali zamotuljak bio je u mojim rukama.

Moja Tea gledala me je široko otvorenim, plavim očima, a osjećaj koji sam pri tom doživjela neću zaboraviti cijeli život.

Svo savršenstvo svijeta bilo je tog trena u mojim rukama, a osjećaj neizmjernog ponosa još se povećao kada je to malo stvorenje ugledao i moj suprug.

Gledali smo plod naše ljubavi i pomalo postajali svjesni da smo od tog trenutka "mama" i "tata".

Ovo malo stvorenje samo nas je još više zbližilo.

Tri godine poslije rodila se i naša druga kćer, Nikolina.

Mislila sam da drugi put osjećaji možda neće biti tako snažni, no prevarila sam se.

Svako dijete je jedno "malo čudo", a ja sam i po drugi put doživjela čaroliju.

Danas gledam svoje dvije cure: dvije plave glavice pred mojim i suprugovim očima iz dana u dan se mijenjaju i rastu.

Svaki dan čujemo nešto novo i svaki dan ih nanovo upoznajemo.

Poručujem svim budućim mamama da se ne boje poroda.

Porod nije bezbolan, ali što je malo bola, za jedan, dva, ili više novih života?.

•