Sonjina priča
Već u 42. tjednu trudnoće, u ponedjeljak 14.02.2000, znala sam da ako ovo jutro nebude ništa, sutra moram u bolnicu gdje će mi inducirati porod. No, to jutro prije, skuhala sam kavu za sebe i mog muža, i osjetila laganu bol u križima i rekla Tomislavu (koji je baš taj tjedan uzeo slobodne dane) kako izgleda da nećemo mi nikud već pravac u Vinogradsku.
I tako je to jutro prošlo u nazivanju mame, sestrične, kume, šogorice... sa istim pitanjem...jel to to?? Pa je, svi su komentirali!!
Tek oko 19 sati više nisam mogla izdržati i rekla sam mužu «idemo»!
Sjeli smo u auto, a ja nisam mogla suzdržati moje suze koje su sve jače tekle kako smo se približavali bolnici. Izašla sam iz auta već ridajući i rekla «ja neidem gore». No, moj muž, jak i odlučan, odveo me do lifta i odpratio do gore.
Pozvonili smo i sestra je otvorila sa pitanjem «IZVOLTE?»
Ja sam rekla, mi smo došli jer ja mislim da ću rodit... (bila sam preplašena pa sam zvučila totalno glupo).
Muža su ostavili u hodniku da čeka i rekli da će ga pozvati kad bude vrijeme, a mene poslali na pregled, klistir, brijanje ...i sve što nas tamo već slijedi.
Oko 21 sat ležala sam u boksu i čekala muža.
Došla je i babica i rekla da legnem na bok i da moramo čekati da bi se otvorila i da se nada da će sve biti gotovo oko ponoći.
Tako malo po malo, dahtajući, disajući...ležeći na boku čekala sam da se konačno otvorim i da mogu tiskati, dok je moj muž marljivo močio gazu kako bi nešto «popila», te marljivo brojao trudove i otkucaje srca naše male Karle.
Naime jednom prilikom nas je babica pitala dal smo smislili imena, a mi smo rekli da su nam doktori rekli da je cura, pa tako i imamo ime Karla.
Konačno oko ponoći došla je grupa doktora i babica i rekli su da je vrijeme za tiskanje. Bila sam najsretnija na svijetu, samo sam čekala tu čarobnu riječ.
U dva stiska izašla je naša Karla koja se danas zove JURAJ!!
Bio je velika beba od 3.900g i 52 cm, a moje prve riječi su bile «Joj kak je mali»!
Danas je naš Juraj centar našeg svijeta i beskrajno smo zahvalni cijelom svemiru što nam je dao tako prekrasnog sina.
