Zoo
Razočarana sam.
Zaista.
I muž je razočaran. Za djecu mislim da im je svejedno. Oni još ne znaju. Ili nisu dovoljno dugo živjeli u Zagrebu da upoznaju Maksimirski Zoološki vrt. Ma zapravo ne znam u čemu je stvar. Životinja ima k'o u priči. Obišli smo pola Švicarske u potrazi za Maksimirskim Zoološkim vrtom i nismo ga našli. Možda je to samo nostalgija za Zagrebom, a možda niti jedan od njih nema tu toplinu kao naš – NAŠ zoološki vrt.
Prošli smo tjedan bili u Ziriškom zoološkom. Smješten je na brdu iznad grada, sav je brdovit, na tri nivoa. Ptica kol'ko hoćeš. Najviše su nas se dojmili naravno majmuni. Ne drage moje, ovaj put se nisu parili pa da možemo povlačiti kojekakve usporedbe sa dalekim precima. Ali je jedna majmunica imala mlado. Mrtva hladna je staklu okrenula leđa, ne fermajući znatiželjne gledatelje, za koje su ispred nastambe (ne mogu reći kavez, jer zaista nema rešetke) postavljeni stolci. I dojila. Moju se djecu to strašno dojmilo. Naročito Karlu. Pa zar TO radi još netko osim nje???? I još k tome ima dlake i uopće ne sliči na bebu?
- «Ge mama!» bilo mi je žao da nisam uzela fotoaparat, a opet, gledajući kako posjetitelji blicaju fotićima, mobitelima i svim drugim čudima ispred očiju zbunjenih životinja i nije mi žao.
Slijedeće čudo bio je prafi prafcati krokodil, koji je isto u staklenoj nastambi. Staklo kroz koje se vidi i u vodu i na «obalu». Prvo ga nisu skužili, jer zaista onako miran više sliči na stijenu usred vode nego na živog stvora. Odmah su se počele nabrajati kitice iz «Krokodil iz rijeke Nil». I gdje je zaboga mali Juju????? Reptili baš nisu atrakcija za male klince, jer ne skaču okolo, nego samo dosadno leže. Osim žaba, koje su taj dan bile prilično živahne. «Mama? Ak bi poljubio žabu, ona bi se sad pretvorila u princa?». «Ne sine, to je druga vrsta.»
Snježni tigrovi imaju mjesta poput četvrt «našeg» zoološkog vrta. Baš nisu bili zanimljivi, ali su se djeca ipak zadržala ispred stakla. Onda su napravili nešto, što je mami izmamilo smijeh na usta. Eh, što su životinje spontane. «A što je smiješno mama???», kako sad djetetu objasniti najbanalniju stvar u životu? Tata ionako nije vidio, morao je malo dalje čuvati kolica. Kada izlazite iz pećine-vidikovca imate gumbiće koje možete stisnuti i čuti kako se glasaju životinje.... Ne moram reći da je sve odzvanjalo od režanja, urlanja i predenja, jer je svako dijete koje je došlo samo htjelo stisnuti gumbe... Nakon čega smo dobro ogladnili i pojeli s nogu fiiine kobasice. Odjurili po ostatku zoološkog, naletili na preveliku gužvu u parku i restoranu i odlučili, kao što rekoh, blago razočarani otići kući. Ma glavno da je djeci bilo dobro.
Za ne vjerovat je da nedjeljom nismo mogli naći parkirno mjesto u blizini, nego smo se parkali cca. 5 kilometara dalje. Stvarno je bila gužva! Eh, drage moje, da vam dalje ne dosađujem. Uživajte! I ako ste blizu, pozdravite mi zagrebački zoo, fali nam jako.
