Razglednice iz švicarske
Interesantno je gledati kako se igraju i ponašaju djeca iz različitih kulturnih sredina i različitih govornih područja. Evo primjer sa nama; doselili smo se sredinom prošle godine u valjda najmanje mjesto koje se može još nazvati gradom u Švicarskoj (Jednom ću i o tome) u susjedstvu imamo jedne roditelje čija su djeca vršnjaci moje djece, točnije, Julijan je mjesec dana mlađi od Viktora (3 god.), a Lea je mjesec dana starija od Karle (1,5 god.). Nevjerojatno je gledati kako se naša i njihova djeca igraju zajedno. Viktor naravno nema veze sa njemačkim, ali je uz Juliana morao naučiti barem dvije riječi koje su mu bile potrebne da bi se bolje igrao – NE i DOĐI. I to je sve što mu treba, jer oni se razumiju fenomenalno, nemojte mene pitati kako, ja to ne razumijem. Ja sam morala naučiti njemački jer se samnom nitko nije htio igrati. Samo me dočeka iznenađenje kad čujem kako Julijan i Viktor u glas pjevaju Ringe ringe raja ili mi Viktor objašnjava što znači Mitzekatze (Micamaca op.a.). Ili kad plaču što ne mogu taj dan biti skupa. Ili kad tata pita Viktora: «I kaj ti Julijan priča?», kako djetetu proradi mašta dok objašnjava o čemu su se oni taj dan razgovarali.
Jedan sam ga dan vodila k Julijanu, a Viktor mi veli: «Ne moraš mama ići samnom gore, samo mi otvori vrata i ja ću sam doći k njima.», «Ali Viktore, pa kako ćeš im objasniti dokle ćeš ostati i kud mama ide i kad će se vratitit, ja to moram reći Julianovom tati, tako da zna!» kažem ja. «Budem mu ja to sve objasnio!» sa sigurnošću mi odgovara moj trogodišnjak!
Kada ja čuvam Juliana i Leu, sa Julianom razgovaram njemački, a sa Leom hrvatski, mada znam da me ništa ne razumije, nekako se sporazumijemo – mimikom i gestama. Bilo da je gladna, žedna ili pospana, nemamo problema, jer sve bebe na svijetu takve potrebe pokazuju isto i valjda sve mame na svijetu na njih odgovaraju jednako – zadovoljavanjem potreba bebe.
Kćer od susjede preko ceste ima 6 godina i zove se Monika. Mama joj je Brazilijanka, a tata Švicarac. Voli se doći k nama igrati i obožava «navlačiti» Karlu kao da je lutka. Karla se ne buni, njoj je to zabavno. Jednom sam joj rekla kako Viktor mora isto naučiti njemački, i od onda strpljivo i polako ponavlja sa njime riječi.
Na žalost po zimi, nekako se svi zatvore u kuće i ne vidimo je tako često...
Uglavnom...Jezik je sporedna stavka kod djece. Promatrajte ih i učite od njih!
