Svakodnevnica
Danas sam se tako nasmijala, mislim da sam imala jedan od DOBRIH dana. Prvo sam ujutro bila u društvu svoje susjede koja je inače iz Poljske (nije da ne poznajem niti jednu švicarku). Ona ima sina od skoro 3 godine i zove se Tarek i još jednog sina od 6 mjeseci – Arona. Tarek se voli igrati sa Karlom i Viktorom, a i oni sa njim... Aron se za sada samo smije i «pjeva». Mama ujutro ukrade 15 minuta za ispijanje kave sa Aleksandrom ili natjeravamo djecu oko pjeska, kad se počnu nabacivati sa njime. Uglavnom, Aleksandra je počela objašnjavati Tareku, da mora normalno govoriti sa Viktorom da bi on mogao naučiti njemački.
«Ali ja njega ne razumijem» - kaže Tarek. Sad se mama baci u objašnjavanje: «Pa naravno, vidiš, mama sa tobom govori poljski, tata govori arapski, zajedno govorimo njemački. Tako i Viktor sa mamom govori hrvatski.»
«Ali mama, ja njega ipak ne razumijem, kad govori GLUPOSTI!»
«Nije gluposti, nego hrvatski» - objašnjava Sandra – «ti zato njemu reci njemački.»
«Ali kako mama, kad ja njegove gluposti ništa ne razumijem.» - slavobitno završi Tarek i okrene se igranju sa pijeskom. Inače se super slažu, makar se više voli igrati sa Karlom (eh, ti muški).
Danas popodne mi je opet uletio mali susjed švicarac – Rafael (5), zajedno sa Viktorom vičući «Di je smeće?». Kažem ja njemu, ne trebaš ti učiti hrvatski nego Viktor mora učiti njemački.... Poslije sam Viktora čula kako ga uči brojati i pjevati «linge, linge laja».
U ponedjeljak kreće u vrtić. Baš me zanima hoće li oni u vrtiću naučiti hrvatski ili će Viktor napokon prijeći na njemački.
Može li dijete biti frustrirano???
Kao Viktor koji mi danas iznervirano za ručkom veli (jer ga nisam htjela hraniti) – ja HOĆU naučiti sam jesti i oblačiti se i pisati i njemački da se mogu igrati sa drugom djecom.
Poslije sam osjetila i lagano zadovoljstvo, kada sam djecu prepustila mužu, a ja otišla u kupovinu (pa makar to bile i namirnice). Na povratku sam našla:
1 gladnog muža
1 golo dijete
1 obučeno dijete (ali puno pijeska)
Ispekla sam im brze pizze (možete pitati za recept – izvrsne su), okupali smo djecu (dno kade je bilo puno pjeska), tata im je ispričao brzopoteznu priču (bio je njegov red – ali tata ne ide taaakoooo – Crvenkapica u tri rečenice).
I laka noć.
