Koja je razlika između ljudi koji imaju djecu i ljudi koji nemaju djecu

Drugarice majk... ups! Gospođe majke, dopustite da se predstavim. Zovem se Cynicderella, po čemu je odmah vidljivo da me vlastita majka nije naročito voljela.

Ime mi dolazi od dvije riječi: Cynic, što znači cinik i derella, što znači: "Derište jedno razmaženo, lažeš čim zineš - to ti uopće nije pravo ime!"

Bilo kako bilo, ovdje sam zato što nisam majka. Čudno, zar ne?
U stvari, i nije. U nježnoj dobi od trideset i jedne (i pol!) godine, gotovo da više nemam niti jedne jedine (sijede? bore? strije? HAHAHAHA - malo sutra!) prijateljice koja je seks prestala shvaćati samo rekreativno, dodajući mu i prokreativnu ulogu. U gomili od ukupno šest najboljih prijateljica, samo je još jedna, osim mene, koja nije rodila. Ubrojala bih tu i jednog prijatelja, ali on nije rodio, iako se nudio. Žena ga je ipak, na kraju, zamijenila. Tvrdi da je to uvijek tako, u njihovom braku. Iako on stalno obećava konačno podmetanje leđa u najtežim poslovima, na kraju se ispostavi fizički ili psihički nespremnim.
No, skrenula sam s teme...

Elem, zbog toga što majka nisam, ali me majke opkoliše u neravnopravnom broju, naiđoh i na ove stranice, forum i svakojake druge roditeljske bakanalije. Sa svih su mi strana, naime, stizale "narudžbe" u obliku: "Čuj, ti imaš vremena za taj internet, mi nemamo, daj pogledaj piše li išta o x&%kt@&!" Posljednja riječ u navodu pripada rječniku stručne terminologije roditeljstva, razumljiv jedino iniciranima (kažu da je obred prilično bolan, iako neki uzimaju nekakve mistične droge što počinju na E - ne znam je li ekstazi ili nešto drugo...), tako da ništa o x&%kt@& još nisam uspjela saznati i stoga sam zapela ovdje, već mjesecima tražeći odgovor na pitanja koja mi se iz okoline postavljaju. Ovom bih prilikom, prije no što s vama podijelim svoja neroditeljska iskustva, također zamolila da mi svatko tko ima podrobnije informacije o x&%kt@&, uključivši istraživanja, kataloške fotografije i koliko košta u Austriji, javi na mail.

Konačno, da počnem. U pripremama za ovaj članak, koji sam naumila nasloviti "Koja je razlika između ljudi koji imaju djecu i ljudi koji nemaju djecu; KONAČNA ISTINA - EKSKLUZIVNO + SENZACIONALNO (SA TRANSKRIPTIMA)", poslužila sam se prokušanim znanstvenim metodama ankete na reprezentativnom uzorku, slijedećom joj faktorskom analizom i stručnom interpretacijom podataka. Drugim riječima, postavila sam pitanje svojoj mami.

- Mama - rekoh joj (jer tako se zove, iako nisam sigurna piše li joj baš to ime u rodnom listu). - Mama, koja je razlika između ljudi koji imaju djecu i ljudi koji nemaju djecu?
- Idi u svoju sobu - odgovorila mi je.
Naravno, lažem. Imam trideset jednu godinu, svoj stan, posao, sama vežem cipele i mijenjam si pelene (ups!) i mama me više ne šalje u moju sobu. Ono što mi je odgovorila daleko je dubokoumnije i značajnije, a glasi:
- Ljudi koji imaju djecu, imaju djecu. Ljudi koji nemaju djecu, nemaju djecu.
Gledala sam je pet minuta, posve nijemo i začuđeno, a onda samo rekla:
- Hvala, mama - i otišla se napiti u prvu birtiju. Ništa te tako ne može spustiti na zemlju kao pronicljiv roditeljski savjet.
Nakon što sam se, u prvoj birtiji, napila gustog soka od jagode, nazvala sam prijatelja kojeg ćemo ovom prilikom, radi zaštite identiteta, nazvati Mišo (iako se zapravo zove Ivan Sčurubaković, Kikiburazerova 21, JMBG: 0302970334598, ima trinaest neplaćenih kazni za parkiranje i vara ženu s Milovankom s trećeg kata), oca dvogodišnje Filomene (pravo ime: Dalila, JMBG: 3003003322, bigamistica i pronevjeritelj deviza u Dubrovačkoj banci), te njemu postavila isto pitanje.
Mišo mi je odgovorio u svojem uobičajenom, produhovljenom tonu, kakvim obično razgovara sa mnom u posljednje dvije godine:
- Razlika između ljudi koji imaju djecu i ljudi koji nemaju djecu? Pa, zanimljivo pitanje, moram ti reći. Kad imaš djecu to ti je FUJ TO! BACI TO! OSTAVI TO!
- Djeca su fuj? Treba ih baciti? Ostaviti?
- Ma, ne, čekaj. Čekaj, kaj sam ti ono htel reć? Aha. Htel sam ti reć NE LIŽI POD! NE LIŽI POD, TO JE BEKINO!
Obogaćena još nekim korisnim savjetima o prehrambenoj vrijednosti pola kvadrata najskupljeg laminata iz njegova stana, te bezvremene mudrosti o "tome" koje se nikako ne smije stavljati u usta, gurati u nos, niti bacati ribicama u akvarij, a koje mi je sve, za našeg kratkog, trominutnog razgovora, ponudio moj prijatelj (ha!) Mišo, još uvijek nisam znala ništa o razlici između roditelja i neroditelja, pa sam se okrenula svojem sljedećem izvoru informacija.
Otišla sam k Neni (pravo ime Xena, JMBG: 1304969334509, glasnogovornica Zločinačke organizacije), majci veselog petogodišnjaka Potjeha (to mu je pravo ime, ali mogu ga iskoristiti i kao pseudonim, budući da mi ionako nitko živ ne bi vjerov'o), koja me ljubazno pozvala na ručak u svoj dom.
- Nena - obratila sam joj se i postavila pitanje koje ovdje neću ponoviti jer bi me netko mogao napasti spravicom za izdajanje i pravednički gnjevnim uzvikom:
"Dosta više! Dosadna si k'o Medicinska enciklopedija!"
- Zašto te zanima? - upitala me ljubazno, režući mi meso na tanjuru na malene komade.
- Pa, htjela bih napisati članak za 'Mame i bebe'.
- Hajde, otvori usta - rekla mi je i, nakon što sam je ljubazno poslušala, nahranila me kvadratnim milimetrom purećeg šnicla. - Taaaaaaaako.
Nahranjena i počešljana na razdjeljak, te ručica osvježenim vlažnim maramicama, uz jedno toplo: "Pazi kako ideš preko ulice!", od Nene sam se uputila na svoje sljedeće stajalište.
Ivanka (Hrvatica, 33/166/60, nepušač, katolkinja, situirana, udana, ne vlastitom krivnjom) ima kćerku od deset godina, muža odvjetnika, trinaest kredita i PMS.
- Daj, ne postavljaj glupa pitanja - otpilila me brzo i naručila vruću čokoladu u kafiću u koji smo sjele. - Rodi si jedno, pa vidi sama.
- Što predlažeš? - upitala sam je, uživljavajući se u njezino raspoloženje. - Da stanem na ulicu pred prvog prolaznika prikladnog spola i zaurlam: OPLODI ME DOK JOŠ OVULIRAM!?
- Da, što fali? - rastreseno me zapitala, ispunjavajući formulare za dječji doplatak. - Ili nemoj. Ali ne postavljaj blesava pitanja.

Zastrašena, okrenuh se opet opijanju. Cuclajući svoj frape od banana za šankom, obratih se naočitoj djevojci koja je, s njegove druge strane, upravo brisala čaše.
- Imate li djece? - rekoh joj.
- Dvoje - odvrati ona.
- Koliko imaju godina?
- Pet i dvije. Dečki.
- Možete li mi Vi reći... - i postavih joj pitanje.
- Znate što - umorno mi odgovori šarmantna šankerica. - Da među roditeljima i neroditeljima nema nikakve razlike, ja bih sad s Vama pila frape s druge strane šanka i postavljala ovakva pitanja, a ne bih tu radila za ovakve bijedne napojnice kakve mi ostavljate. Nemam vremena za diskusije. Iš! Iš!

Dođoh kući, očajna, nepripremljena za ovaj tekst i nazvah opet majku.
- Mamaaaaaaaa - zajecah, zdvojna. - Svi su me popljuvali, a ja sam samo htjela biti revan, dosljedan i dobro obaviješten novinar. Što da radim?
- Idi u svoju sobu - kratko mi je poručila.
I tako, dragi štioče, ništa ne uzmogoh saznati. Barem ne išta što bi mi pomoglo odgovoriti na pitanje kojim sam naslovila ovaj članak. Da stvar bude gora, još uvijek nisam uspjela saznati što je x&%kt@&. A pritisak raste.
Jedini zaključak koji se nameće glasi: nemam blage veze. Možda saznam kad i ako ikada postanem "ljudi koji imaju djecu". Pretpostavljam da ste vi, iz mog novinarskog prijenosa razgovora s roditeljima, zaključile nešto više nego ja.

Eto, drage gospođe majke, to je sve. Ako me zbog ovakvog nepotpunog i krajnje neutemeljenog članka naglavce ne izbace iz "Mama i Beba", sljedeći ću se put pozabaviti gorućom temom: ŠTO SAM DJECI SVOJIH PRIJATELJA - PRIJATELJ ILI KONJ? (SVJEDOČANSTVO IZ PAKLA KRIZE IDENTITETA).
Do tada, ostajte mi roditeljski. Ja ću se, za sada, uz pomoć gospodina Durexa, potruditi ostati neroditeljski.

Vaša

Cyn

•