Abeja Maya
Između mojih raznih hobija, imam i mobitel. Prvo sam imala jedan poveliki koji je mogao poslužiti ne samo za razgovor i odašiljanje pisanih poruka, već je upravo zbog svojih dimenzija mogao i poslužiti kao Ubs. Kratica za "ubojito sredstvo" :) I to na raznim položajima - pošti, placu, repu u Getrou itd…..
Tog bodyguarda su mi ukrali jednog nedjeljnog jutra dok sam s najmlađim mi djetetom mijenjala hrvatske povijesne ličnosti za topli kruh. Macho se vozio u džepu na kolicima, tako da mi uvijek bude pri ruci. No očito se nekom jako dopao, i tako je eto promijenio vlasnika.
Vidjevši očaj i tugu u mojim očima, te zbog mog psihičkog mira (a u stvari više svojeg mirnog života) MM (moj muž – za neprosvjećene) je nekoliko dana, što se produžilo na par tjedana, pomno pratio i slijedio reklamne panoe po lijepoj našoj. Žalost i tuga za machom bila je uvećana stoga što je isti bio umotan u topli i mekani ogrtač u obliku soba. Pravog skandinavskog. Imao je rogove i četiri noge. Prednje noge dale su mu se vezat u mali čvor, tako da je stalno nešto kao mudrovao. Ali eto… U čitavoj priči u najboljoj teško mi je palo što je gospodin Djed Mraz upotrijebio svoje nadnaravne moći i mekane torbice s likom sobova jednostavno povukao iz prodaje. Akcent je na mekane. Postoje doduše kojekakve replike, ali to nije to. Djeci nisam htjela reć, ali od tog trena ne vjerujem da je Djed Mraz jedan dobroćudni djedica, već da je svoj lik, kao i rogonje koji ga vuku itekako iskoristio u komercijalne svrhe. Vjerojatno je i vlasnik Coca-Cole, i još kojekakvih stvari bez kojih ne možemo. Uopće ne sumnjam da ima i veliki udio u Billovoj informatičkoj kompaniji. Prljavi kapitalist, eto što je. L
U meni je i dalje očaj rastao, a nastupila je apstinencijska kriza u palcu desne ruke. Istog jutra kad je ugledao oglas u novinama požurili smo do HT-a i priuštili mi jednog novog. Malog. Skromnog. U skrivenim kutcima mog srca ja sam žudjela za Nokijom - barem 3310, iz čisto ženskog principa. Ali vjerojatno se ta ista dobro prodaje i s velikom cijenom, pa smo ipak ufatili samo jednu običnu Motorolu koja nam nije snizila standard u sljedećih nekoliko mjeseci. Motorola je bila vrlo zgodna međutim unaprijed je bila osuđena na to da neće osvojiti moje srce. Jest, imala je wap, i prekrasan ekran, ali je imala 9 užasno dosadnih melodija. Uz nemogućnost komponiranja ili umetanja kakvih drugih. Onaj koji je smišljao taj model bio je vrlo praktičan muškarac srednjih godina - jer je namjena modela bila - zovi, čitaj, šalji i koristi me isključivo za kratke razgovore. One prekrasne mogućnosti personaliziranja jedne tako esencijalne potrebe suvremene žene jednostavno nisu postojale. Čak niti sat nije imao. Dakle nije ni za to mogao poslužiti.
Tako sam i dalje u svojoj duši potajno patila za Nokijom ili nekim sličnim modelom, koji bi mogao imati sličicu i melodiju. Ali ne bilo koju - nego onu koju ja hoću. Dodatno su me oduševljavale prekrasne maske za Nokiju. To nitko nije imao. Doduše postojale su dve tri, ali tko ih je napravio toliko. Eventualno bi me od mjesečnog mijenjanja maske mogao odvratiti plišani Telletubies za mobitel.
Dane sam, ma šta dane, mjesece sam provodila surfajući po raznim stranicama, pretražujući Nokijine stranice, skužila da ima nepregledno brdo sličica i melodija koje možeš besplatno "skidat" i jedva čekala - neku povoljnu priliku.
MM je kužio šta se događa, jer sam ja kad god smo skrenuli temu na mobitele, ili na poneki od modela iz topa prašila po performansama istog, a i znala sam usporedit nekoliko modela, bez da ih imam pred sobom. U njegovim se očima krilo divljenje. Prodavače u trgovinama redovito sam ostavljala zabezenkute i izluđene svim mojim pitanjima. Službenici u Motorolinoj trgovini kao i serviseri više se niti nisu javljali na moje pozive. Uporno sam htjela ono što mi nisu mogli dati. Zvuk.
Jednog dana majka je moja kupila mobitel po vrlo povoljnoj cijeni. Siemesov. Brat je isto upiknuo švabu. 10 dana ljetovanja sa mobitelom mojeg oca, dok je on čuvao moju djecu u vodi, uvjerio me da je to prava stvar. Prvo su me osvojili izbornici, onda par igrica, zatim to što je imao sat i alarm, a i čuda od melodija.
Počelo je pretraživanje.
Uključila sam se na Siemensove stranice. Znala kad i kakav model izlazi. I onda…. me pogodilo iz vedra neba. Imao je nekoliko desetaka maski. Imao je Wap i GPRS, ali to me i tak nije bitno zanimalo jer to niti ne koristim. To zahtijeva veća džepove. Imao je Javu. To me već zanimalo jer je to značilo da će još neko vrijeme ić u korak s novijim modelima. Imao je mogućnost slanja sličica, primanja sličica, animiranih sličica, melodija.
I ono što je bilo najvažnije, bila sam uvjerena da ću u nekoliko poteza i klikova mišom, te malo surfanja internetom ubacit točno i baš onu melodiju koju ja hoću.
Bio je Nijemac. Bio je Siemens. I imali smo pravo kupiti ga po povlaštenoj tarifi. Bio je MT 50. Još je uvijek.
Naravno da smo ga kupili. Doduše uz malo muke, jer nam ljubazna prodavačica isti nije željela prodati bez potvrde da smo platili zadnji račun za mobitel. Na kraju sam joj rekla da je to jako žalosno da jedna takva napredna firma ne može pratiti plaćanje računa koje ja obavljem putem interneta i to koristeći NJIHOV Hinet. Grozno. Naravno da smo ga kupili. Taj isti dan. 1 sat kasnije, dok nije napravljena provjera.
Sljedeće smo jutro otputovali na dugo očekivani odmor. Na more.
Ponijela sam sve knjižice sa sobom u nadi da ću uspjeti proučiti sve u tančine. Jedva da sam odklikala par opcija, a onda je završio na najvišoj stelaži - što dalje od malih prstića. Koji će "samo tikat bojeve".
Odkad smo se vratili s mora ja pretražujem stranice posvećene mobitelima, ringtonesima, logosima… Znam čak da se ringtone na njemačkom kaže klingeltone, na francuskom sonerie, nadam se da je na arapskom ovo značilo melodiju zvonaقدשض
(iako su slike koje su mi se pokazivale pritiskom na link bile pomalo čudne), na nekim ruskim stranicama pisalo je Каынка…
Sve što je bilo "free" bila su pusta obećanja. Da bi nešto dobio, ili downloadao morao si platit neke bonove, uplatit neku lovu, ili što je dosta opasno pristat da ti se modem spaja preko njih na Internet. Toliko luda za melodijom iz Muppet Showa ipak nisam bila.
S logojima je bila ista stvar.
Na Siemensovim stranicama nije postojala mogućnost skidanja jer živimo eto u Hrvatskoj, a trenutno još nemaju nekihtamoopcijaustvariugovorasHTom. Obratila sam se svojim očajničkim pozivom na nekoliko Foruma, čak i domaćem Mobilovom Forumu. Ali eto, ostala sam neshvaćena i primitivna majka dvoje nejačadi. U stvari troje, jer i Švabo je još uvijek beba. Nije razvijen.
A ja bih tako da on meni svira Muppete, StarWarse, Abeju Mayu….
U tom grču da netko zna više od mene, i može što je najgore a ne želi mi pomoći otišla sam poslovno u sjeverne krajeve lijepe naše. I srela Mrkija. U jednom dijeliću sekunde, prilikom našeg dolaska i prijave na porti, uočila sam plavo svjetlo ekrana. Takvo imaju rijetki, između ostalog i MT50.
Pričali smo i zezali se, kad me pozvao zov prirode i uputih se pješke prema sanitarnom čvoru. Tamo Švabu ne nosim. Ostavih ga u sobi.
Pri povratku u istu, našla sam u njoj i starog prijatelja koji nas je došao pozdraviti. Na stolu je zabrujao moj Švabo - ima i vibru ;) ;) Brzo ispružih ručicu, pritisnem na gumbić sa podignutom slušalicu i onda rekog: "A zakaj me ti zoveš". Na ekranu se naime ispisao nadimak mog prijatelja. Kako se prekinula veza, ja ostala PAF. Na ekranu je stajao neki lik sličan ljutoj žabi, i postavke brzih gumbiju bile su drugačije.
- Kaj znaš poslat sličice??? - upitah ja puna nade. A onda sam pritisnula na imenik i vidla da je skroz drugačiji. Nije moj!!!!!!!!!
- AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!! Kaj je sad ovo!
- A virusa sam ti poslal. sad bum ja to!
I poprčka nekaj po svom mobitelu, uperi ga prema mojem, stisne i…. Naravno ništa. Kako sam čitala u našim tiskovinama da neki virus vlada te blokira mobitele, ali da se isti ruši ako mobitel ugasiš i ponevno startaš učinih upravo to. Ugasim, restartam, ukucam pin i ovaj javi da je pogrešan. U taj čas uleti Mrki, zgrabi mobitel pritisne par brojeva i pokaže mi pozdravnu poruku "Bok jarane, Mujo ja sam!". Nit je moja pozdravna poruka, nit je moj Švabo - Mujo. Naravno adresar i dalje koma, postavke koma, sličica OK, ali ja bih zaljubljenog Snoopyja, melodija standardna. Ponovno ja isključim, ponovno pin ukucam krivi, ponovno…. Vi već vjerojatno kužite ali ja ne. Dobri "prijatelj" savjetovao mi je da Švabu opičim u pod, ili još bolje u zid jer je njegov isto tako odbijao poslušnost ali nakon što ga dobro izdevetaš shvati da se ne vrijedi opirati. Takav agresivac ipak nisam. Totalno u komi rekoh:
- A neme veze, bum zdilitala adresar pa ga ukucala nanovo!
I tad Mrki problijedi. MM lagano podigne pokrivač s mog kreveta u kojem je ležao Švabo.
I sad ste vjerojatno skužili potpuno.
Ja i dalje pretražujem Internet u potrazi za melodijama i logojima koje bih mogla skinuti za neke male pare. Brat mi je poklonio data kabl tako da mogu Švabu prikopčat na računalo i downloadat melodiju. Ali za to mi treba prikladan software. Koji ili košta, ili ne valja.
Pa iako je ova epizoda u mom životu gotova, iako je Mrkom porasao rejting u mojim očima, jer ovakva perfidna zafrkancija mora se moć smislit, ja molim cijenjeno čitateljstvo da malom Švabi omogući da se razvije. Kao Pokemon. I da svira. I da ima sličicu. Sve ponude pod šifrom: Abeja Maya!!!!!!
