Imate pravo, bebe se razlikuju s obzirom na trajanje budnog stanja i dužine ciklusa spavanja. Neka djeca poput Vašega imaju više teškoća u regulaciji stanja budnosti i spavanja te trebaju više izvanjske pomoći. Dakako, poželjno je da izvanjska roditeljska pomoć bude pružena u dostatnoj, primjerenoj ali ne i prevelikoj mjeri. Strategije pomoći pri uspavljivanju mogu se razlikovati od djeteta do djeteta. Valja naglasiti kako su mala djeca znatno ovisna o navikama koje stvore. Tako i o navikama pri uspavljivanju , spavanju i budnosti.
Dojenčad prije ovlada ritmom spavanja tijekom noći (i ono je izraženo u dužim ciklusima spavanja) nego tijekom dana. No kako bi dijete moglo usnuti bitno je da prije toga ne postane previše zamoreno (što se čini da je slučaj kod Vašega djeteta). Krizna predvečernja razdoblja najviše su i izražena u beba oko 6 tjedna nakon termina poroda. Navodite da se Vaše dijete budi tijekom noći i počinje plakati ukoliko ga se ne uzme na ruke. Ukoliko ste sigurni da se nije probudilo zbog osjećaja gladi, bilo bi dobro da ga pokušate smiriti i nanovo uspavati bez previše aktivnosti. Primjerice, namjestite mu dudicu, omogućite mu tjelesni kontakt s vama bez uzimanja na ruke, ušuškajte ga i smirujte svojim glasom i to bez da palite svijetlo i uvodite intenzivnije promjene, "bolje ga namjestite" u krevetiću i sl.
Nije jasno je li tijekom budnoga stanja Vaša beba smirena, zainteresirana i zadovoljna ili većinu dana provodi dremuckajući na Vašim rukama. Tijekom dana trebalo bi pokušati stvoriti jasnije cikluse budnosti i spavanja. Na njihovu dužinu ne možete utjecati Vi već ona ovisi o Vašoj bebi. S postupkom uspavljivanja obavezno valja započeti prije no što beba postaje zamorena jer će u protivnom jako teško zaspati. Kad primijetite da se umirila i počela drijemati treba je polegnuti u krevetić te još neko vrijeme biti u tjelesnom kontaktu s njom (a možete joj namjestiti i pridržavati i dudicu). Sve se ovo radi s ciljem kako bi beba i sama počela sudjelovati u procesu uspavljivanja i polagano se odvikla navike spavanja na rukama. Iako apsolutna tišina, mrak i sl. nisu nužni, poželjno je da tijekom uspavljivanja i spavanja dijete ne bude izloženo jakim podražajima (vožnja u automobilu, intenzivno njihanje, stalno glasovno i zvučno podraživanje i sl.).
Zaključite li da Vam se teško nositi s problemima spavanja te da ih ne uspijevate riješiti preporučam Vam da se zbog dijagnostike i savjetovanja javite članovima tima našega Laboratorija.
Za mame i bebe: mr.sc. Blaženka Brozović, www.neuroling.hiim.hr,neuroling@hiim.hr
.
Copyright ©2001-2005 Mame i Bebe. All Rights Reserved.
Razvoj i održavanje ©2005 Listopad Web Studio.