Pitanja i odgovori: Strah od bliskih susreta
Imamo djevojčicu u dobi 4 mj.(rođena carskim rezom radi stava zatkom) sa dg. blažeg distonog sy.(nešto slabije koristi desnu ruku). UZV mozga je savršen. Dosadašnjim pregledima nije primijećen neki posebni zaostatak u neuromotornom razvoju. U nekim stvarima je čak i naprednija (hvata igračku s dvije ruke). Do 3 mj. života je bila izrazito plačljiva (imala je i aerofagiju). Unazad nekih mjesec dana počinje izrazito jako reagirati na svaku drugu osobu (osim roditelja). Nitko ju ne smije dirnuti jer odmah plače, a dok ju promatraju s manje udaljenosti smješka se i "priča". Također čim dođemo doktoru i spustimo ju na njegov krevet počinje vrištanje. Ista stvar je i sa fizikalnom terapijom, dok kod kuće prilično dobro surađuje u vježbanju. Ne primijećujemo nikakvo posebno odstupanje u razvoju, ali brine nas to vrištanje na sve što joj se ne sviđa, a koje prestaje istog trena kad ju uzmemo u naručje. Nije li takav "strah" od drugih osoba neadekvatan za njenu dob? Zašto je takva (pregledima i nalazima ništa nije nađeno) i što nam je činiti?
Inače dobro spava, noć u komadu od 8 sati, a danju odspava oko 2-3 sata i nema nekih problema sa uspavljivanjem.
Zahvaljujem na odgovoru!
Iz konteksta zaključujem da je Vaše dijete već neko vrijeme uključeno u program razvojne gimnastike (fizikalna th.) koji ne provodite samo vi već odlazite kod fizioterapeuta. Osim toga, vjerujem da ste češće (nego što bi kod djeteta bez rizičnih razvojnih čimbenika bilo uobičajeno), pohađali različite medicinske pretrage. Sva ta iskustva kod djece koja su im izložena mogu dovesti do izraženijeg straha od nepoznatih osoba. Inače, on je uobičajen i kod druge zdrave djece koja takvih iskustava nemaju, no uglavnom se počinje očitovati u dobi od 6 do 8 mjeseci i tek nakon toga perioda postaje jače izražen. Odnosno, djeca intenzivnije izražavaju strah.
U Vašem bih slučaju preporučila da kod svih zahvata, pregleda i vježbi budete prisutni uz dijete i svojim mu prisustvom jačate osjećaj sigurnosti. Kod nas nerijetko tijekom različitih vježbi roditelji ostaju pred vratima, što nikako ne smatramo dobrim i to iz više razloga: roditelj nema mogućnost učenja i razumijevanja postupaka koji se provode, a djeca mogu razviti jak osjećaj straha i otpor prema nepoznatim osobama i aktivnostima koje se provode. Ukoliko i vi “ostajete pred vratima” pokušajte to promijeniti. U svakom slučaju manje poznata osoba koja prilazi djetetu trebala bi mu dati dovoljno vremena da se na nju privikne. Ne uzimati je odmah na ruke već dijete pokušati zabaviti i nasmijati dok je u sigurnim roditeljevim rukama. Vježbe bi trebalo što je više moguće, maskirati u igru (pričanjem, skretanjem pozornosti, i drugim načinima zabavljanja primjerenim dobi djeteta), a minimizirati mehaničke manipulacije djetetovim tijelom. Bilo bi dobro i da druge osobe s kojima ste u kontaktu (baka, djed, druga rodbina i prijatelji) što više komuniciraju s djetetom i zabavljaju ga u početku “na daljinu”, a tek kad dijete to dopusti mogu ga uzeti na ruke. To bi trebalo raditi s ciljem da dijete iskusi i nauči da kontakti s manje poznatim osobama ne moraju nužno biti “opasni” te da za obaveznu posljedicu nemaju odvajanje od roditelja i fizičke manipulacije. Dijete mora iskusiti i da nepoznate osobe mogu biti zabavne i bezopasne.
Iz ovoga što ste opisali zaključujem da su reakcije Vašega djeteta rezultat njegovih dosadašnjih iskustava i ne vidim problem sa strane djeteta, već razumljivu reakciju. Kako ne navodite drugih sličnih smetnji njezino ponašanje ne bih nazivala hiperekscitiranim. Stoga se ne bih pretjerano zabrinjavala ali bih pokušala učiniti nešto da se dijete zaštiti, da mu se ojača osjećaj sigurnosti i prihvaćanje novih iskustava.
Što se tiče rizičnih razvojnih čimbenika bilo bi poželjno da ste uključeni u redovito praćenje kod neuropedijatra (možda i jeste). Ako niste, u Zagrebu se možete obratiti Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj ul. Trebate li pomoć pri odabiru neuropedijatra slobodno se obratite. Prije konca prve godine života valjalo bi učiniti i psihološku i logopedsku obradu. Trebate li dodatna objašnjenja ili pregled slobodno nam se obratite.
Za mame i bebe: mr.sc. Blaženka Brozović,www.neuroling.hiim.hr, rana.komunikacija@public.srce.hr
