Pitanja i odgovori: Dijete stalno povraća
Imam djevojčicu od 2,5 godine koja je od rođenja jako osjetljiva na povraćanje. Svaki začepljeni nos, svaki malo duži kašalj, svaki duži plač pogotovo ako je nedavno jela, naglo okretanje nakon ručka, smijanje dok je na leđima kad je presvlačim... u 90% takvih situacija ona povraća. Dok je bila manja jako je malo jela i da ne bi i to malo povratila u dosta situacija mi smo popuštali, zbog toga je dosta i razmažena. Primjećujem da ponekad ako nešto ne može dobiti čak glumi povraćanje ili se na njega sili. Pedijatrica je rekla da je ona takvo dijete i ja zaista ne vidim da bi moglo biti nešto drugo, no takve situacije su zaista teške. Kada počne plakati, ona se jednostavno ne da zaustaviti. Ako je pokušam mirno smiriti plače još jače. Kako da se uopće postavim u toj situaciji?
S bratom koji ima 14 mjeseci s tim uopće nema problema, no redovito se budi jedanput do dvaput po noći, tako vrišti dok ga ne uzmemo sebi da je to neizdrživo, ne pomaže ni voda ni čaj ni sok, smiri se tek kad ga razbudim i privijem uz sebe, on me zagrli rukama oko vrata i zaspi. Ni slučajno ga ne smijem pokrivati dok nije duboko zaspao jer odmah počinje koprcanje i vrištanje. Odvikli smo ga od nošenja prije spavanja tako da sam ga ja držala u naručju dok je on vrištao po sat vremena tri četiri dana. Pokušali smo ga naviknuti da se uspava u krevetiću, no on bi razgrnuo oblogu i udarao glavom o drvo i naravno odustali smo od toga. Nemojte mi molim vas savjetovati da ga pustim da plače jer ja više nemam snage to slušati. Molim vas odgovorite mi.
Vaša je djevojčica otkrila vrlo učinkovit način da dobije što želi, a izbjegne što ne želi (povraćanje ili dugotrajan plač). Počelo je otuda da su to u početku bile refleksne reakcije na jače uzbuđenje (i samo u odnosu na taj dio je izjava pedijatrice točna da je ona takvo dijete), no sada su to naučena, nepoželjna, ponašanja. To ne znači da ona to planski i potpuno svjesno radi. U stvari ona intuitivno radi ono što joj se je u prošlosti potvrdilo kao uspješno.
Ne treba je puštati niti da plače niti joj treba tumačiti da ne smije povraćati. Pomozite joj da otkrije druge načine kako ostvariti što želi, ali i pomiriti se s time da nekad mora odustati od želja. Ona je upravo u pravoj dobi za učenje socijalnih vještina i za učenje granica. Učiti, međutim, može samo onda kad nije jako uzbuđena.
Vi sigurno već dobro možete predvidjeti njezino ponašanje. Stoga, kad znate da bi mogla krenuti s ispadom, skrenite joj pažnju na nešto drugo, njoj atraktivno i onda polako i zajednički krenite u rješavanje trenutne želje. Djeca u njezinoj dobi istom uče regulirati svoje emocije i pritom trebaju puno podrške i razumijevanja od strane svoje okoline.
Podrška i razumijevanje isključuju popuštanje i od odraslog traže jaku emocionalnu i intelektualnu prisutnost. Radi se o predviđanju djetetovih emocija i njihovoj koregulaciji (pomoć u regulaciji uzbuđenja). Domišljatim intervencijama predusrest ćete jaka djetetova emocionalna uzbuđenja. Sugerirat ćete joj ili pokazati kako doći do cilja. Kad mora odustati jer nešto ne može dobiti, neka osjeti u Vašem glasu suosjećanje (njoj je tada doista teško), ali ćete joj odmah zaokupiti pažnju nekom zajedničkom aktivnosti koja ju veseli. Tako djeca uče da postoje brojni izlazi iz svake "teške" situacije.
Dakako za takve odgojne postupke potrebno je vrijeme, roditeljska opuštenost i dobro raspoloženje. Kako Vam je dobni razmak među djecom relativno mali, možda je svega toga bilo premalo. Možda je sada trenutak kad će sve krenuti nabolje. Zaključite li da se i nadalje teško nosite s navedenim teškoćama predlažemo Vam da nam se direktno obratite neurolin@hiim.hr.
Za mame i bebe: Prof.dr.sc. Marta Ljubešić, www.neuroling.hiim.hr,neuroling@hiim.hr
