Pitanja i odgovori: Beba ne može zaspati
Poštovani,
roditelji smo dječaka starog 9 tjedana koji jako dobro napreduje (rođen je sa 3700g) ali čini nam se da ima poteškoća sa spavanjem. Do sada je donekle uhvatio ritam dužih perioda spavanja tijekom noći, ali tijekom dana nikako ne uspijeva zaspati duže od 20-tak minuta. Ponekad uspije odspavati ako sam ja uz njega, ali kad se probudi počinje plakati i to traje oko sat vremena. Meni se čini da je još umoran i da mu se spava ali ne može zaspati. Nakon takvog buđenja ne uspijem ga uspavati čak niti na rukama (malo se smiri pa plače...)
Navečer nam treba oko sat i pol da ga uspavamo i to obavezno na rukama, neće zaspati sam u kreveticu - stalno se grči, stenje, maše ručicama i nožicama i na kraju plače - ali kad ga se ljulja na rukama zaspe u kratkom roku. Nakon toga problem je spustiti ga u krevetić, a da se ne razbudi. Kad to uspijemo prvi put, moramo bar još 2 puta dok konačno ne zaspe i onda spava 2-3 sata u komadu sve do pred jutro (hranimo ga svaka 2-3 sata i tijekom noći jer se probudi i plače - a čaj niti dudica nisu rješenje). Oko 4 ujutro počinje stenjati, grčiti se, čini mi se kao da nešto sanja ili ima grčeve. Moramo ga uzeti sebi u krevet i onda se donekle smiri i bar malo odspava do jutra.
Ne znam kada djeca uhvate normalan ritam spavanja/hranjenja i kada počinju spavati po cijelu noc? Da li je normalno to koliko on spava (zaspe oko 19:30 ) i da li mu je dovoljno? Napominjem da dobro napreduje na težini i preko dana kad malo odspava je jako dobro raspoložen. Ali to su sve kratki intervali, obično nakon hranjenja ali onda počinje dremuckanje, plakanje i spavanje po 10-20 minuta.
Tijekom dana se često grči i stenje pa nam nije jasno da li su to grčevi...
Potpuno sam prestala s dojenjem nakon 3-4 tjedna i počela sam mu davati formulu (ovo navodim jer ne znam da li njegov problem ima veze s prehranom). Da li bi trebala probati sa nekom drugom formulom (od početka je na PreHippu) ili ne?
Bojim se da ga ne naviknemo na uspavljivanje na rukama, a opet ga ne mogu slušati da plače u krevetiću i muči se da zaspe. Kako možemo znati da dijete ne plače bez razloga i da li je moguće da je već sada usvojio navike uspavljivanja na rukama i da mu stalno "udovoljavamo"?
Kako pronaći zlatnu sredinu? (znam da nema recepta ali možda nam možete bar malo pomoći da riješimo problem...)
Hvala na odgovoru ...
Evo nekoliko kratkih sugestija koje će Vam, nadam se, biti od pomoći.
Svakako se savjetujte s Vašim pedijatrom oko izbora hrane i eventualne dječakove preosjetljivosti na neku vrstu hrane. Naime, to doista može biti uzrok plakanju. S pedijatrom svakako prodiskutirajte i količinu/kalorijsku vrijednost koju mu dajete u jednom obroku (osobito večernjem), jer Vaš opis noćnog buđenja navodi na misao da dječaka bude grčevi zbog gladi. Ono što sigurno možemo reći, jest da ga ne bude ružni sni, jer djeca njegove dobi još ne sanjaju.
S 9 tjedana još mnoga djeca nemaju dobru regulaciju sna i budnosti i u tom pogledu morate biti strpljivi. Budući da su intervali spavanja po danu puno kraći, izgleda da je on počeo hvatati zreliji ritam sna i budnosti.
Pokušajte maksimalno reducirati odnosno izbjeći uspavljivanje na rukama. Dječak očito treba još dosta vanjske (Vaše) pomoći da se smiri i zaspi. No ljuljanje na rukama nikako nije dobro, jer postane li navika… bit će vam zaista jako teško. Ljuljanje uključuje u sebi i toplinu majčinog tijela, njezin miris, ritmičko njihanje…toliko toga poznatog i voljenog, te se je doista kasnije jako teško odreći “ove privilegije”. Morate vjerovati da Vaš sin može kao i sva djeca zaspati sam, bez tjelesnog kontakta s Vama. Za usvajanje samostalnog uspavljivanje pomažu “rituali”, a to znači npr. uvijek u isto vrijeme započeti s pripremama za odlazak na spavanje. One moraju imati u sebi nešto što dijete i voli i što ga polako smiruje- pomaziti se, smirujućim glasom mu se obraćati kod svalačenja, kupanja i hranjenja. Isti slijed aktivnosti daje djetetu predvidivost u slijedu događaja i omogućava stvaranje navike. … Obratite pažnju na to što ga smiruje kako bi sam lakše usnuo i primijenite upravo to. Nekoj djeci pomaže da ih se još malo hrani na bočicu dok su već u krevetu. Ali i to je samo prelazni stadij prema samostalnom usnivanju.
Kad je dječak budan, gledajte ga i “razgovarajte” s njim. Za njegov je razvoj u ovoj dobi puno važnije da ima s Vama kontakt licem u lice, da čuje vaš glas i gleda Vašu mimiku, nego da ga nosite. I kad ga nosite, nosite ga na način da je licem okrenut Vama.
Kvalitata bavljenja njime tijekom budnog stanja utječe i na lakoću kojom će zaspati. Važno je pravodobno uočiti znakove umora kod djeteta i početi s procesom smirivanja prije negoli ono postane preumorno.
Vjerujete sebi, svojim osjećajima i procjenama i otkrit ćete zlatnu sredinu !
Srdačan pozdrav,
Za mame i bebe: Prof.dr.sc. Marta Ljubešić, www.neuroling.hiim.hr,neuroling@hiim.hr
