Pitanja i odgovori: Kako reći ne
Mama sam dječaka starog 28 mjeseci i djevojčice stare 4 mjeseca.
U posljednje vrijeme, znači nekih 5-6 mjeseci, od jednog stvarno "dobrog" dječaka dobili smo malog tiranina. Na svako naše NE, on počne tako histerično vikati, da postane neizdržljivo. Pokušali smo na razne načine to riješiti, nosili bi ga, umirivali, prijetili, obećavali, sve što bi nam palo na pamet, ali on dok ne dobije ono što je zamislio ne prestaje urlati. Na svako njegovo urlanje spuštaju se baka ili djed, da ga "spase". Tako da on zna da ćemo kad-tad popustit.
I muž i ja smo na izmaku snaga, još imamo i nju koja je stvarno prekrasna beba, ali i ona treba naše vrijeme.
Ne znam, vjerojatno mi nešto krivo radimo, možda je donekle kriva i ljubomora prema seki, ali mi se trudimo da se on ne osjeti zakinut. Užasno se bojimo svake njegove reakcije, a zna biti i agresivan, bacati stvari, a sve to uz nepodnošljivo kričanje, i to tako dugo i uporno dok mi ne popustimo. Da li je to samo jedna u nizu faza ili bismo se trebali zabrinuti??? Unaprijed zahvalna "umorna mama"!!!
Počinjem odgovarati od vašeg zadnjeg pitanja: Umjesto da brinete, pređite u akciju. Vaš zdrav dječak sa svojih 28 mjeseci treba smirene i dosljedne roditelje koji ne strahuju pred njegovim ispadima. On se nalazi u razvojno zahtjevnom razdoblju. Otkrio je da može odlučivati, da mnogo toga može sam i on sve želi sam. I ono što može i ono što ne može i najčešće sve suprotno od onoga što mu vi nudite! To je prirodno obilježje ove faze. Kad ne dobije što je naumio osjeti se prikraćen u svojoj novootkrivenoj slobodi odlučivanja i ljuti se kao i svi njegovi vršnjaci. On je u tome vjerojatno bučniji i ustrajniji od drugih vršnjaka iz jednostavnog razloga: to mu se isplati! Iskusio je: važno je neposustati!
Što učiniti?
Omogućite mu da što više toga obavlja sam. Da odabire što će se igrati, da sam može jesti (odaberite jela koje može jesti sam, a npr. meso mu izrežite prije negoli ga stavite na tanjur ), dajte mu odjeću koju sam može odjenuti, što više toga u kući prilagodite za njegovu samostalnu uporabu.
Izbjegavajte govoriti “NE”, jer djeca u toj dobi to doista teško podnose. Predusretnite situacije za koje znate da će morati završiti s Vašim “NE”!
Nikad ga ne pitajte “Hoćeš li….? Hoćemo li …? Bi li ti… i sl. , već ga nježno primite za ruku i uvedite u aktivnost koju ste naumili. Koristite mala lukavstva da izbjegnete otpor i ljutnju . Ako je potrebno na trenutak ga zaokupite nečim kako ne bi ni primjetio npr. da se započelo sa svlačenjem pred kupanje ili s nečim čemu inače pruža otpor.
Baku i djeda pošaljite u šetnju ako se ne mogu nositi s odgojnim zahtjevima. Vaš dječak je otkrio čar samostalnosti i odlučivanja, a roditelji (pa i djed i baka) su sad na potezu da mu pomognu u učenju granica. Nježno, tiho i DOSLJEDNO! S puno ljubavi i osobne samokontrole.
Na njegove ispade se nemojte ljutiti. On se doista ne može savladati, a osim toga je otkrio da ispadi vode do ostvarenja želja. Smireno ga ostavite da vrišti, maknite sve što bi mogao uništiti, prema potrebi ga pošaljite u susjednu sobu, da vas ne uznemirava galamom i sl. Ako se ljutite, njemu je i to pokazatelj da su mu ispadi učinkoviti te i “Vaša izbezumljenost” učvršćuje njegovo ponašanje.
Odustanite od svakog pokušaja umirivanja ili tješenja. To mu ne pomaže. Pustite ga da se sam smiri (kao što se je i sam doveo u stanje razjarenosti) i da otkrije da ispadi bijesa nisu učinkoviti, ali da ima drugih načina za dolaženje do cilja. Učite ga promatrati ljude oko sebe i pronalaziti načine kako od njih može dobiti što želi: ponuditi svoju igračku da bi dobio tuđu, zamoliti na umiljat način… … načina doista ima bezbroj!
Koliko god bilo teško, ne posustajte, jer učenje granica unaprijeđuje razvoj emocionalne inteligencije, podupire razvoj zdravog samopouzanja i omogućava stjecanje socijalno prihvatljivih komunikacijskih vještina. Roditelji koji su empatični (a vi to jeste), ali i dosljedno određuju i provode ono što jest u domeni roditeljske odgovornosti, najbolji su model za razvoj suosjećajne i samopouzdane osobnosti u svog djeteta.
Želite li o ovoj temi “u živo” porazgovarati, pogledajte našu internet stranicu www.neuroling.hiim.hr i najavite se za razgovor! Mi smo tu jer znamo da Vaš problem nije niti banalan niti ste Vi krivi što je nastao. Želimo vam dati podršku da ga razrješite i nesmetano uživate gledajući kako djeca rastu.
