Pitanja i odgovori: Druga beba dolazi u kuću
Kako se ponašati prvih mjesec dana nakon dolaska iz bolnice (suprug mi je na studijskoj godini u inozemstvu, tako da neće biti sve vrijeme s nama, možda samo 2 tjedna poslije poroda): da li od početka aktivno uključiti starije dijete u obitelj ili ga na par dana odvesti baki i djedu koji žive par tramvajskih stanica od nas, dok se malo ne oporavim i ne uhodam u dojenje?
Što je bolje za to starije dijete? Dakle, nije mi bitno što je za mene najbolje, nego za dijete.
Hvala unaprijed na odgovoru.
Veoma je bitno što je za Vas najbolje rješenje u dolazećoj situaciji, jer o tome kako ćete se Vi osjećati, ovisit će raspoloženje oba Vaša djeteta.
U načelu je dobro da starije dijete kod kuće dočeka prinovu i da se ne izdvaja. Da u svemu sudjeluje kao mali pomagač i to već od prvog dana. Zato je bolje imati pomoć u kući koja će Vam u prvim tjednima osigurati onoliko mira koliko trebate i u Vašem će se stanu baviti prvim djetetom.
Ne navodite koliko je staro prvo dijete, no pretpostavljm da je negdje u predškolskoj dobi. Djeca ponekad razvijaju za nas neshvatljive fantazije (manjak znanja nadomještavaju maštom) o novom biću, a to ih onda istinski može mučiti. Premali su da "brigu" verbaliziraju i nose je u sebi. I zato je dobro da su blizu, da vide bebu, pomažu oko nje i da im se tumači npr. zašto beba plače i sl., pa će i proces adaptacije na novu obiteljsku situaciju biti brži i uspješniji.
Neka vam to oslikaju slijedeća dva primjera. Prvi je istinit, drugi je šala;
Jedan je dvoipogodišnjak nakon što je konačno vidio svog novorođenog brata prvi puta golog, bitno olakšan reagirao s usklikom "Ima noge, ipak ima noge!". Sticajem okolnosti (novorođenče je bilo u jastuku) danima mu je mogao vidjeti samo ruke i glavu koji su virili iz jastuka.
Šala govori o predškolcu koji se je veselio što će mu mama roditi bebu i o tome je puno govorio u vrtiću, i tetama i djeci. Mama mu je jednom prilikom dala da drži ruku na njezinom trbuhu i da osjeti kako se beba miče. I onda su jednog dana u vrtiću sjedili u krugu i pričali o braći. Mali je šutio, što je teti bilo vrlo neobično, jer je on ranije rado pričao o svojoj bebi, pa ga je uzela u krilo i zapitala: "A što je s tvojom bebom?".
Mali je briznuo u plač i promrmljao "Mama ju je pojela".
Eto, to su velike brige malih bića.
Uz srdačan pozdrav i svako dobro Vama i prinovi!
Za mame i bebe: Prof.dr.sc. Marta Ljubešić, www.neuroling.hiim.hr,neuroling@hiim.hr
