Da li vaše dijete dobro čuje

Prije otpuštanja iz rodilišta, odsad će se provoditi i pretrage za rano otkrivanje oštećenja sluha u sve novorođenčadi.

Značajno i trajno oštećenje sluha koje nastaje prije razvoja govora ima dalekosežne posljedice na cjelokupni razvoj djeteta, a posebno na razvoj govora i jezika. Javlja se u prosjeku u jednog do troje na 1000 novorođene djece. U nas, dakle, u 30 do 100 djece svake godine. U oko 70 – 80% djece oštećenje je prisutno već kod otpusta iz rodilišta, a u 20 – 30% nastaje kasnije, a najčešće zbog nekih bolesti ili traumatskih ozljeda glave.

Oštećenje sluha u pravilu se otkriva kasno – najčešće tek u dobi od 2 do 3 godine. Tek tada roditelji i liječnici postaju zabrinuti jer se u djeteta usporeno razvija govor. Tako zakasnjelim otkrivanjem rijetko se mogu postići optimalni rezultati rehabilitacije, čak i ako joj slijedi operacija kojom ugrađujemo umjetnu pužnicu. Danas se smatra da je optimalno vrijeme početka rehabilitacije dob od 6 mjeseci. Da bismo to postigli, moramo dovoljno rano posumnjati na oštećenje i, ako je potrebno, već u prvim mjesecima života učiniti kompletnu dijagnostičku audiološku obradu.

Oštećenje se može javiti u svakog djeteta, no postoji novorođenčad u koje je rizik oštećenja sluha veći – ako su u rodbini postojali slučajevi ranog oštećenja sluha, ako je trudnoća bila komplicirana zbog neke upale (npr. Upala izazvana virusom toksoplazme, rubeole, citomegalovirusa, herpes infekcije ili sifilisa), ako djeca imaju neke prirođene promjene u izgledu lica ili ždrijela, porođajnu težinu ispod 1500 grama, visoke vrijednosti bilirubina koje traže infuziju, ako su bila jako «plava» (Apgar 0-4/0-6) ili im je trebala mehanička ventilacija više od pet dana, ako su zbog neke upale morala više od pet dana primati antibiotike koji mogu oštetiti sluh ili su imala bakterijsku upalu moždanih ovojnica (meningitis). Ipak, više od 50% sve slušno oštećene djece nema nijedan rizični čimbenik – roditelji i sva rodbina dobro čuju, nije bilo nikakvih problema tijekom trudnoće, porod je bio uredan, a ipak...

Najčešće je razlog u nekim daljnjim precima za koje se ni ne zna, a u kojih je postojalo oštećenje sluha.

Oštećenje se najčešće nalazi u pužnici – osjetnim stanicama gdje se mehanička energija zvuka kemijskim procesima pretvara u bioelektričnu i prenosi u središnji slušni sustav. Upravo ta činjenica, kao i razvoj znanosti i tehnologije daje nam danas mogućnost da rano otkrijemo postoji li oštećenje. U mnogim rodilištima u svijetu već se godinama u sve novorođene djece prije otpusta iz rodilišta provjerava sluh. Ipak, rijetke su države gdje je to organizirano u svim rodilištima.

Zahvaljujući akciji «Dajmo da čuju», kao i masovnoj podršci svih ljudi Hrvatske, u nas je to omogućeno ne samo većim, već u svim rodilištima. U rujnu 2002. sva rodilišta u Hrvatskoj dobila su na dar aparate koji omogućuju prvu provjeru sluha, a još sedam audioloških centara u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku za drugu provjeru sluha ako je potrebno. Stoga će uskoro svako dijete u Hrvatskoj prije otpusta iz rodilišta biti provjereno, osim ostalog, i na eventualno oštećenje sluha.

To se ispitivanje temelji na činjenici da zdrava pužnica na podražaj zvukom odgovara ehom koji se može zabilježiti osjetljivim mikrofonom. Pretraga je potpuno bezbolna, brza i objektivna, a radit će je posebno educirane medicinske sestre u rodilištu. Koji puta trebat će je prije otpusta i ponoviti. Pedijatar-neonatolog kod otpusta iz rodilišta reći će roditeljima rezultat pretrage. Budući da zdravstveni radnici za sada zakonom to nisu obvezni raditi, ovaj dodatni trud medicinskih sestara, neonatologa i otorinolaringologa javnost bi morala cijeniti.

U nekim slučajevima (obično 5 do 10%, a nakon stjecanja iskustva u svega 3% djece) biti će potrebno pretragu ponoviti. Najčešći razlog za ponavljanje je mehanička zapreka u zvukovodu ili srednjem uhu – ostaci plodne vode ili smola u zvukovodu djeteta, a ne trajno i nepopravljivo oštećenje sluha. Stoga naknadna provjera sluha najčešće pokazuje uredan nalaz. Ipak, ponavljanje pretrage ne treba zanemariti jer među djecom s pozitivnim nalazom skriveno je i dijete sa stvarnim oštećenjem sluha! U manjim rodilištima, kontrolno ispitivanje radit će se u prvih mjesec dana života u samom rodilištu istom metodom, a u većim mjestima ili istom ili drugom metodom, koja je nešto složenija, ali i pouzdanija. Nakon drugog stupnja provjere katkada će trebati puna audiološka dijagnostika koja će konačno otkloniti ili potvrditi sumnju da li oštećenje sluha postoji ili ne.

Za Mame&Bebe izvor:

Prim.dr.sc. Borut Marn, predsjednik Hrvatske udruge za ranu dijagnostiku oštećenja sluha, voditelj otorinolaringološkog odjela Klinike za dječje bolesti Zagreb

Izvor: Vita, br. 104, studeni 2002.

 

•