15. listopada – DAN
SJEĆANJA NA NAŠE ANĐELE
(Dan sjećanja na djecu
umrlu tijekom trudnoće ili nakon poroda)
Bit Dana sjećanja na naše anđele
je da se pomogne
obiteljima koje su doživjele prerani gubitak djeteta, da nauče živjeti s tim
i nositi se s neizmjernom boli.
Isto tako, cilj je da
se u bolnicama osnuju stručni timovi kojima bi se majke mogle obratiti za
pomoć, koja je u većini slučajeva neophodna. Nužno je da te žene, ako osjete
potrebu, razgovaraju o svojoj boli i strahovima, te da nisu prepuštene
isključivo sebi i svojoj obitelji u pronalaženju načina na koji bi
prebrodili najteže trenutke.
Vrlo bitan faktor u
cijelom tom procesu zacijeljivanja rana je da se društvo educira kako
postupiti kada se susretnu u bližoj okolici sa slučajem ranog gubitka
djeteta te da pokušaju suosjećati, shvatiti jačinu boli i tragediju tih
obitelji.
Vrlo važno je da
društvo raznim izjavama, npr. „bit će druge djece“, „tako je najbolje“,
„tako je htio Bog“ ili „nije to još ni bilo dijete“ i sl., ne prisiljava
žene da tuguju u tišini.
Ako obitelji žele
pričati o svom djetetu, ne treba ih gledati kao čudake s osjećajem nelagode.
U tom slučaju i oni sami smatraju da je to nešto neprikladno i da je bolje
da se o tome ne priča jer druge stavljaju u "neugodan" položaj.
Društvo mora pokušati
djelovati suprotno od one prve misli da je najbolje u takvim slučajevima
držati se po strani i izbjegavati razgovor s tim obiteljima o njihovom
gubitku, a sve zbog vlastitog osjećaja nelagode.
Naprotiv, čovjek mora
prevladati vlastiti osjećaj nelagode i shvatiti da je takav gubitak jednak
gubitku bilo kojeg drugog člana obitelji. Iako majka nije donijela dijete
kući, te ga, na žalost, ukućani i prijatelji nisu vidjeli, jedan iskreni
zagrljaj i izrazi poput „žao mi je“, „kako si“
, „ovdje sam ako trebaš nekoga za razgovor“ mogu biti od velike
pomoći.
Možda ima žena koje
uopće o tome ne žele pričati, kao što netko ne želi pričati niti o jednoj
vrsti boli, no ako ne pitaš, ne pokažeš brigu i malo više takta, NE MOŽEŠ NI
ZNATI što osjeća.
Društvo mora shvatiti i
to da osim što te obitelji nose neizmjernu bol u srcu kao i svi oni koji su
izgubili tijekom života nekog bliskog člana obitelji, uz sve to još su
suočeni s krutom realnošću. Umjesto da dijete koje su nosili ispod srca
donesu iz rodilišta u topli dom s osmijehom na licu, moraju ga odnijeti u
grob i kući se vratiti uplakana lica, praznih ruku, slomljenih srca i
uništenih snova.
Ova vrsta gubitka, kao
i svaka slična tragedija, znatno utječe na obitelji, na ono što jesu i što
će od toga dana biti.Društvo je tu da im pomogne shvatiti da ih ono što
osjećaju ne čini (luđ)čudacima i da će rana s vremenom zacijeliti, ali oni
više neće biti isti.
Roditelji malih anđela NE ŽELE zaboraviti!
Roditelji malih anđela NE ŽELE sažaljenje!
Roditelji malih anđela ŽELE samo malo više taktičnosti i suosjećanja!
Mi roditelji želimo da
postoji jedan DAN kada će se i drugi prisjetiti naših anđela i
slaviti njihovo kratko postojanje i trag koji su ostavili u našim srcima. To
nije samo neki dragocjeni predmet koji smo dobili, izgubili i s vremenom
zaboravili da smo ga ikada imali.
Sljedeći cilj, ništa
manje bitan, je da se tim ženama da pravo da se osjećaju majkama, da ne
prikrivaju te osjećaje u sebi samo zato što nisu uspjele fizički potpuno se
povezati sa svojim djetetom. Svako dijete je tijelo i srce majčinog tijela i
srca, i to treba poštivati i priznati da ma kako život kratko trajao,
zaslužuje da se slavi i da se poštuje uspomena na njega.
Isto tako, bit 15.
listopada je da se tim majkama dopusti, kada se oporave od prvog šoka, da
vide svoje dijete i da im se pruži mogućnost da odluče što će s njime .
Osim toga, bolnice bi
mogle izraditi tzv. “memory boxes“. To su male kutijice u koje lječničko
osoblje sprema i čuva otisak stopala, djetetov pramen kose, slike s UZV-a i
sl. Majke i njihove obitelji mogu na taj način sačuvati uspomenu na svog
malog anđela ako to požele.
STATISTIKA:
U Sjedinjenim
Američkim Državama svake godine oko milijun obitelji suočeno je s
ovom vrstom gubitka.
Prema National
Center for Health Statistics svake godine u SAD-u
- 19.000 beba
umre u prvih
nekoliko mjeseci života
- 2%
trudnoća završi
rođenjem mrtvorođenčeta
- SIDS sindrom
odnese 2.500
malih života godišnje
- 15-20% svih
evidentiranih trudnoća
završi pobačajem
Prema Hrvatskom zavodu
za javno zdravstvo u Hrvatskoj godišnje u perinatalnom razdoblju umre
350 djece.
Najčešći uzrok smrti
dojenčadi su određena patološka stanja vezana uz trudnoću i porod (55,5%)
i kongenitalne anomalije (30,6%).
Među ostalim uzrocima (13,9%)
najčešći uzrok je SIDS (Sindrom iznenadne dojenačke smrti) (3,3%).
Najveći broj dojenačkih
smrti događa se u prvim danima života i to :
od 0 do 24 sata
navršenog života................23,7%
od 1. do 6. dana
navršenog života...........32,7%
od 7. do 27. dana
navršenog života..........24,9%
od 28. do 365. dana
navršenog života.......18,8%
U 2004. godini od
ukupno evidentiranog broja pobačaja, 17,5% odnosi se na spontane pobačaje, a
31,6% odnosi se na vanmateričnu trudnoću, mola hydatidosu i ostale
abnormalne produkte začeća.
Prema gore navedenom,
svatko od nas zna nekoga tko je doživio jednu od ovih tragedija. Zbog toga,
kada ovi zastrašujući podaci uđu u svijest nekolicine ljudi, možda se
osnuju tribine i prikupe sredstva za osnivanje timova, edukaciju osoblja,
bolje inkubatore, organizacijska i tehnološka poboljšanja u neonatalnoj
intenzivnoj njezi i terapiji.
Sve to će pridonijeti
boljoj antenatalnoj skrbi koja će smanjiti stopu mortaliteta i možda tada
sve krene ka boljoj i ljepšoj budućnosti.
Idejna začetnica 15.
listopada kao dana sjećanja je Robyn Bear
koja je i sama imala šest pobačaja i koja je nakon svih tih bolnih iskustava
uvijek naišla na nerazumijevanje svoje okoline i nedostatak adekvatne
podrške.
Nakon šest pobačaja
osjetila je potrebu da nešto pokrene, da mora postojati DAN kojim se
i tim ženama priznaje status majki, dan na koji će obitelji s ostatkom
svijeta veličati te male živote bez obzira koliko su kratko trajali.
Robyn se povezala s
Lisom Brown koja je i sama izgubila dvoje djece i zajedničkim snagama su
odlučile nešto promijeniti i pokrenuti.
Tako je nastala
organizacija „Octobar 15th“ (www.october15th.com) koja se zalaže za
pružanje pomoći obiteljima beba anđela u njihovoj boli i šalje poruku ženama
da više ne moraju tugovati u tišini. Isto tako potiče ih da javno govore o
svojoj djeci iako nisu fizički bile u dodiru s njima, kao i o svojoj boli
koja je jednaka boli koju proživljava svako ljudsko biće kada izgubi nekog
bliskog, nekog tko je utjecao na njegov život.
Za Mame&Bebe prikupila
i sastavila: Ivona Strnić
|
