Među najčešća roditeljska pitanja liječniku spadaju ona vezana uz postupak cijepljenja, o reakcijama koje se mogu dogoditi nakon cijepljenja, te o tome smije li dijete u određenim uvjetima uopće primiti cjepivo. Nažalost, i među liječnicima često ne postoje posve usklađeni stavovi o tome, pa roditelj nerijetko sa nekoliko mjesta dobije različite informacije. Jedan od bitnih uzroka ovakvoj zbunjujućoj situaciji je i činjenica da se i liječnici relativno sporo privikavaju na inovacije koje su se zadnjih desetak godina događale na području proizvodnje cjepiva, jer sada na tržištu u svakodnevnoj uporabi postoje cjepiva koja su značajno kvalitetnija (pročišćenija, bezopasnija, pouzdanija) od onih koja su prije toga desetljećima korištena.
No, zašto se lagati? – cijepljenje zaista u velikom postotku izaziva neželjene nuspojave. Ipak, treba biti dosljedno iskren, pa naglasiti kako su one u velikoj većini slučajeva ustvari vrlo blage: obično se radi samo o lokalnoj reakciji na mjestu uboda iglom (crvenilo, otok, bolnost), što je posve bezazleno, iako za dijete neugodno iskustvo.
Takve lokalne reakcije viđamo u oko 80% djece unutar prvih 24 sata nakon cijepljenja. Manji postotak djece pritom dobiva i kratkotrajno povišenu tjelesnu temperaturu (pojedina djeca i do 40.5°C). Ova reakcija je prisutna praktički kod svih cijepljenja koja se provode ubadanjem u mišić, a posljedica je kemijskog sastava cjepiva i traumatizacije mišićnog tkiva prilikom uboda.
Osim opisanih općih reakcija na mjestu uboda i kratkotrajnog povišenja temperature (što je kod BCG-iranja rijetkost!), najčešća nuspojava cijepljenja protiv tuberkuloze je pojava ranice (čirića, malenog defekta kože) na mjestu uboda (najčešće na ramenu). Iz takve ranice je moguće vlaženje, pa i lagano curenje "gnojnog" iscjetka i mjesecima nakon cijepljenja. Ova pojava nije komplikacija, već normalna reakcija na cijepljenje i predstavlja znak uspješnog cijepljenja, te stoga ne treba nikako intervenirati! Već nakon 4-5 dana iza cijepljenja se mjesto uboda može prati i normalno postupati, bez obzira postoji li iscjedak ili ne. Kasnije će se na mjestu te ranice stvoriti trajni ožiljak.
Ponekada (rijetko!) se par dana ili tjedana nakon cijepljenja BCG-vakcinom može pojaviti uvećanje limfnih čvorova na vratu i/ili pod pazuhom, radi čega treba dijete odvesti liječniku koji će to stanje pratiti i kontrolirati. Riječ je o tzv. BCG-itisu, upalnoj reakciji limfnih čvorova.
Od BCG-iranja (davanja cjepiva u rame) treba razlikovati tzv. tuberkulinski test (Manotux-proba, kožni test koji se primjenjuje na unutrašnjoj strani podlaktice malenom injekcijom ili flasterom), a nakon kojega se u roku od 1-2 dana pojavi crvenilo i potkožna tvrda upalna reakcija. Ta reakcija se očitava 72 sata nakon testa i predstavlja normalnu pojavu kojoj liječnik procjenjuje stanje procijepljenosti djeteta.
Za opće reakcije cijepljenja (bolnost, crvenilo, otok, temperatura) je najčešći "krivac" DTP-cjepivo (DiTePer), točnije njegova komponenta protiv pertusisa (hripavca). Ukoliko se davanje paracetamola (Lupocet, Plicet, Panadon) započne provoditi prije, a nastavi i nakon predviđenog cijepljenja, reakcije će biti izrazito blaže, a nekada i posve izostati (detalje vidi na kraju ovog teksta). Kod djeteta sa vrućicom ne treba zaboraviti na redovitu i pravilnu hidraciju (učestalo napajanje manjim količinama tekućine), jer je dobra hidracija nužan preduvjet za učinkovitu normalizaciju tjelesne temperature.
Teže nuspojave kod cijepljenja DiTePer cjepivom su izrazito rijetka pojava (manje od 1 djeteta na 5000 cijepljenih), a mogu biti u obliku vrlo jako lokalne reakcije, temperature preko 40.5°C, a u još rjeđim slučajevima hipotonija djeteta, ili konvulzivne krize. U tom slučaju, osim mjera za skidanje temperature potrebno je potražiti pomoć liječnika, najbolje odmah na pedijatrijskom odjelu u bolnici.
Ovo cjepivo nije sklono izazvati bitno veće komplikacije nego što je lokalna reakcija opisana kod ostalih cijepljenja. Dakle, preventivni paracetamol, te oblozi i pojenje tekućinom kod vrućice bi trebali biti posve dovoljna "kućna njega" nakon ovog cijepljenja. U rijetkim slučajevima moguća je pojava bezopasnog prolaznog osipa, prolazni bolovi u mišićima i zglobovima (poput blaže viroze) ili pojava temperature oko 7-10 dana iza cijepljenja. Na ove nuspojave roditelj treba reagirati samo općim mjerama (dakle, ponovo paracetamol!), jer su blage i spontano prolaze.
Ako se sa MPR-cjepivom cijepi odrasla osoba, treba izbjegavati trudnoću barem 3 mjeseca nakon cijepljenja.
OPV (oralna polio-vakcina) je cjepivo protiv poliomijelitisa (dječje paralize), koje se primjenjuje oralnim davanjem (ukapavanjem tekućeg cjepiva u usta djeteta). Ne postoji lokalna reakcija, jer nema uboda iglom, a ostale reakcije na ovo cjepivo su izrazito rijetke: u otprilike 1:2.500.000 slučajeva moguća je pojava blagog oblika poliomijelitisa (i to u 45% slučajeva pogađa ukućane, tj. odrasle koji su davno cijepljeni pa su izgubili aktivnu imunost, u 35% slučajeva samu cijepljenu djecu, a u 25% slučajeva osobe koje boluju od imunodeficijencije – neke od bolesti nedostatka imunološkog sustava).
Postoji i noviji oblik cjepiva koji se primjenjuje parenteralno, tj. injekcijom, naziva se IPV (inaktivirana polio-vakcina), a osim lokalne reakcije (opisane kod ostalih cjepiva) ne izaziva nikakve nuspojave. U SAD-u je u redovitoj uporabi, a i kod nas se polako uvodi u praksu, najčešće u kombinaciji sa drugim cjepivima u istoj injekciji ("4 u 1" ili "5 u 1").
Ova tri cjepiva (Hib – cjepivo protiv Hemofilus influence; HBV – cjepivo protiv hepatitisa B; Var – cjepivo protiv varicelle) kod nas još nisu u redovitom programu cijepljenja; točnije rečeno, HBV se počinje uvoditi zadnjih par godina, i to cijepljenjem djece u 6. razredu osnovne škole. To su cjepiva izrađena suvremenim metodama genetske rekombinacije i konjugacije (detaljnije tumačenje procesa izrade prelazi okvire ovog informativnog teksta), pa su nuspojave izrazito rijetke i bezazlene: većinom samo u obliku lokalne reakcije na mjestu uboda, blagog i kratkotrajnog povišenja temperature, a kod Var-cjepiva i moguća pojava blagog osipa koji nalikuje varicelli (vodenim kozicama).
Primjena paracetamola, obloga i pojenja tekućinom i u ovim je slučajevima posve dovoljna "kućna medicina".
Postoji nekoliko jednostavnih mjera kojima se može u potpunosti otkloniti ili znatno ublažiti znatan broj nuspojava cijepljenja bilo kojim cjepivom.
Medicinsko osoblje koje obavlja cijepljenje treba odabrati igle koje su preporučene u uputi za cjepivo (što najčešće i čine), tj. U načelu ne treba rabiti igle deblje od 0.6 mm i duže od 25 mm. Cjepivo treba ranije uzeti iz hladnjaka i ugrijati ga (u ruci) kako bi u trenutku cijepljenja bilo što bliže temperaturi tijela. Na sreću najveći broj liječnika i sestara se uredno pridržava ovih jednostavnih pravila.
Što pak može učiniti brižni roditelj? Prije cijepljenja uputno je djetetu dati gutljaj-dva voćnog soka ili zaslađenog čaja. Naime, jedno opsežno istraživanje je dokazalo kako taj jednostavan postupak bitno skraćuje plakanje (stres) djeteta nakon injekcije. Nadalje, pred polazak u ambulantu ili u čekaonici prije cijepljenja, preporučljivo je dati paracetamol (čepić ili sirup, u odgovarajućoj dozi prema težini djeteta). Potom se ta doza može po potrebi (u slučaju bolnog plača ili vrućice) ponavljati svakih 4 do 6 sati, bez straha od predoziranja.
A kolika je doza, pitate se? Pomnožite kilograme svojeg djeteta sa 10 mg – i to je sve! Dakle, ako vaš junak ili princeza imaju 10 kg, idealna doza paracetamola je 100 mg (jedan čepić ili plastična žličica za sirup sadrže 120 ili 125 mg, što znači da su idealni za dijete od 12 kg). Ako je dijete manje (primjerice ima 5 do 6 kg), dajte mu pola čepića ili pola žličice.
I to je sve! Ima li pitanja, skoknite na forum (http://pub45.ezboard.com/bmameibebe ), pa ćemo ih javno raspraviti. Jer, dobro informirani roditelj je osnova djetetovog zdravlja (i manja gnjavaža nama liječnicima :-)))
Za Mame&Bebe napisao: Igor Doc Berecki, 03.06.2001.
Copyright ©2001-2005 Mame i Bebe. All Rights Reserved.
Razvoj i održavanje ©2005 Listopad Web Studio.