Program edukacije roditelja

Uvod

Napredak medicine, prijevremeni porodi, traume pri porodima, samo su neke od determinanti sve većeg broja djece, kod kojih su u najranijim mjesecima života vidljiva manja ili veća odstupanja u psihomotoričkom razvoju, na koja, ako se pravovremeno počne djelovati, moguće je izbjeći veći dio poteškoća koje se javljaju u kasnijem životu (Joković-Turalija, 1996).

Upravo radi toga je rana dijagnostika vrlo važna, kako u medicinskoj tako i u edukacijsko-rehabilitacijskoj praksi, te je neophodno provoditi evidenciju i kontrolu sve djece rođene s faktorima rizika, a sve u svrhu što pravodobnijeg djelovanja na razvoj djeteta (Stojčević-Polovina, 2000).

Uz dijagnostiku, edukacija roditelja zauzima također vrlo važno mjesto, moglo bi se reći i najvažnije, jer roditelji su ti, ako dijete nije hospitalizirano, koji najviše vremena provode sa svojim djetetom.

Kao posljedica oštećenja mozga javlja se čitav niz smetnji kako na motoričkom, tako i na perceptivno-kognitivnom planu, što zahtjeva pristup stručnjaka različitih specijalnosti, gdje bi roditelji trebali imati aktivnu ulogu, kako bi mogli rehabilitacijski program provoditi kod kuće, i to prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Stoga edukacija roditelja ima vrlo veliki značaj u provođenju individualnog rehabilitacijskog programa (Stojčević-Polovina, 1996).

Za Mame&Bebe napisala: Dejana Horvat (prof. rehabilitator), diplomski rad ERF 2002