|
 |
Ispravno postupanje s djetetom - "Baby Handling"
Svi znamo da je
porod jedna od najvećih trauma i za majku i za novorođenče. Dok majčino
tijelo trpi najveće bolove (trudove), za bebu je veoma veliki šok
odvajanje od udobnog, toplog i sigurnog mjesta i početak samostalnog života.
Što je porod bio teži i dugotrajniji, trauma je veća, pa su i veće
mogućnosti da beba lošije reagira na šok. Neki stručnjaci smatraju da
veliki broj novorođenčadi ima veoma lagana moždana krvarenja kao
odgovor na traumu rođenja. Samo u 10% djece ta krvarenja su jače izražena,
dok kod 2-3 promila će stanje biti veoma teško. Zbog građe mozga, kod
moždanih krvarenja najprije i uvijek u većem ili manjem obimu stradava
centar za motoriku, a u težim slučajevima i centar za govor, vid i
kognitivno zaključivanje.
Pošto UZV mozga
nije rutinska kontrola svakog novorođenčeta, nego se radi samo kod djece
gdje se sumnja u moždano krvarenje (nedonoščad, rizična trudnoća,
prenatalne sumnje u povećanje moždanih komora itd), a i u slučaju
laganog moždanog krvarenja mozak veoma uspješno i brzo resorbira krv, od
velike je važnosti da svi roditelji novorođene djece budu upoznati i
koriste ispravno rukovanje sa svojim djetetom. Naime, ispravnim dizanjem
spuštanjem, presvlačenjem, hranjenjem
i igranjem, odnosno sa ispravnim postupcima u svakodnevnom životu
obitelji (a toga tokom dana zbilja ima jako puno), roditelji mogu onemogućiti
razvijanje tkz. loših shema pokreta: izvijanje unazad u luku, spastičnost,
nemogućnost kontrole glavice i trupa, križanje nogica, zabacivanje
glavice unazad itd. Te loše sheme pokreta proizlaze (zbog oštećenja
mozga) iz djetetove nemogućnosti da pravilno napravi neke pokrete
(podizanje glavice, prevrtanje s leđa na trbuh i obratno, odizanje o
laktove i šakice itd) pomoću kojih se dijete izvlači iz njemu neugodnih
situacija i uz koje se može samostalno gibati (npr. puzati).
Vama, kao
roditelju, je svejedno kako ćete dijete podići iz ležećeg položaja,
ali Vašem djetetu NIJE; radi dobrobiti Vašeg djeteta naučite ispravan
način svakodnevnih aktivnosti s djetetom. Pri ispravnom rukovanju uvijek
imajte u vidu da su djetetove rukice uvijek naprijed (ne smiju zaostati iza
njegovih leđa ili sa strane), laktovi da su ispred ramena (razmislite, i
mi odrasli štogod da radili, uvijek su nam ruke ispred nas), te da vršite
rotaciju trupa (veoma važno i za sjedenje i za hodanje). Dok je dijete
sasvim malo, potičite ga da boravi u lagano skvrčenom položaju (kao
fetus, ali manje skvrčeno) jer je to suprotan položaj od savijanja u luk
unazad. To se u ležećem položaju dobiva tako da ga stavimo u bočni
položaj i podupremo sa srolanim ručnikom ili pelenom (dijete i ručnik
imaju oblik slova «C»). Rukice mu moraju biti ispred tijela, a
pazimo da mu glavica nije zabačena unazad. To je tzv. gnijezdo (engl.
«nest»).
Razlika između
ispravnih i neispravnih položaja je u malim, ali važnim detaljima.
Izreka tipa “Pa ja veoma slično radim sa svojim djetetom” ima
jednu ali veliku manu: “slično” nije isto, i u tome je cijeli
bit problema.
Da Vam dam banalnu
usporedbu: kada radite fini i kompliciran kolač, tada se držite točno
recepta, a ne radite nešto slično receptu (pa zato i postoje knjige
recepata, zar ne?)
Na slikama je
prikazano kako NE SMIJETE raditi s Vašim djetetom. Slike služe da
shvatite kako ne smijete raditi i da dobijete osjećaj da postoji i drugi
način ophođenja s djetetom. Koji je ispravan način za Vaše dijete,
pokazat će Vam Vaš terapeut u skladu sa starošću, razvojnom statusu i
dijagnozama Vašeg djeteta. Naime, ne postoji jedinstvena receptura jer je
svako dijete jedinstveno i njemu se prilagođavaju osnovni obrasci (npr.
nekome treba držati raširena koljena, a nekome ne).
Svakodnevno ispravno postupanje s djetetom će Vam veoma brzo ići
od ruke i više nećete niti znati za drugi način postupanja.
         |
|
