Reakcija na TEMU BROJA: DOJENJE NA JAVNOM MJESTU (OBITELJSKI MAGAZIN) – Večernji list, utorak 6/6/2000.

BREAST IS THE BEST (DOJKA JE NAJBOLJA)

Prije otprilike mjesec dana jednoj su majci s malim djetetom navodno zabranili ulaz u dječju igraonicu zagrebačkog trgovačkog centra (a ta koliko mi je poznato postoji samo u centru Kaptol). Osoba koja se tamo brine o dječjoj dobrobiti nije naime dozvolila majci da nahrani svoje dijete, već ju je uputila u zahodske prostorije. Jer majka je željela dojiti, a za to su mišljenja je bila odgojiteljica, primjerenije zahodske prostorije od prostorija dječje igraonice.

A prije 21 godinu Ujedinjeni narodi usvojili su Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW). Tu je konvenciju o ljudskim pravima Republika Hrvatska 9.9.1992.g. ne samo potpisala već i ratificirala (za razliku od npr. Amerike).  165 zemalja obvezalo se dakle odrediti protiv svih oblika diskriminacije žena pa i posebno protiv diskriminacije žena u njihovim “reproduktivnim stanjima” kao trudnica i dojilja. Kako eto privilegiju da mogu biti trudne i rađati, te dojiti, prirodno imaju samo žene, diskriminacija trudnice i dojilje smatra se spolnom diskriminacijom. To nadam se znaju i u družbi B.a.b.e. Ova grupa aktivnih i emancipiranih žena koja se usput deklarira i za ženska ljudska prava, dojenje “na bilo kojem mjestu, smatra nehigijenskim”. Slažem se samo ako su u pitanju zahodske prostorije. Iako istraživanja pokazuju da educiranije i samosvjesnije žene u postotku više doje, uvriježeno je u glavama koje kakvih baba, a i šire, nažalost, da dojiti slobodno, na djetetov zahtjev, mogu samo izbjeglice, prosjaci i ratom unesrećeni, koji drugog izbora za prehraniti djecu i nemaju ili za njega ne znaju.

Dojenje je pravo i izbor žene te dio fundamentalnih ljudskih prava: prava na hranu i prava na zdravlje. Majčino mlijeko najbolja je hrana za novorođenčad i malu djecu, osim ako se ne radi o teškim medicinskim oboljenjima i razlozima. Majčino mlijeko je prehrambeno savršeno izbalansirana prehrana za djecu koja im osigurava opstanak, rast i razvoj. Dojenje je bitna komponenta dobre brige o djetetu koja doprinosi njihovom zdravom rastu i psihosocijalnom razvoju. Dojenje također doprinosi ženinom pravu na zdravlje, reducirajući rizik od oboljevanja od raka dojki i jajnika, te npr. osteoporoze. Ekonomske uštede u zdravstvu koje se postižu dojenjem, Amerika procjenjuje milijunskim dolarskim iznosima.

Odluku “dojiti ili ne” treba donijeti svaka majka, koju prethodno treba informirati o prednostima i značenju dojenja, no postoje mnoge stvari koje Vlade, ali i nevladine organizacije, npr. udruge za potporu dojenja, pa i zaštitu ženinih prava (gdje ste i što radite?) mogu, moraju, i trebaju osigurati i promovirati.

 Trebale bi zaštiti ženino pravo da doji na tzv. javnim mjestima (mjesta za koja vam ne treba osobna pozivnica) U Americi npr. savezni zakon iz 1999.g. štiti ženino pravo da doji dijete bilo gdje na javnom mjestu gdje žena ima pravo biti sa svojim djetetom.

Educirati zdravstvene radnike

Osigurati svima lako dostupne informacije o prednostima dojenja, posebno među trudnicama, kako bi svaka mogla donijeti informiranu odluku o dojenju. (posebno u domovima zdravlja, bolnicama, ginekološkim ordinacijama, dječjim igraonicama, jaslicama, vrtićima kroz radio i TV emisije, literaturu, brošure, oglase i sl.)

Prevenirati svaku promociju substituta majčinog mlijeka u javnosti, a posebno pred ženama koje upravo trebaju ili su tek rodile.

Poticati poslodavce da osiguraju zaposlenim majkama stanke za dojenje, te prostorije za izdajanje i spremanje mlijeka.

Pobjeda u Montrealu

Prigodna priča analogije za vlasnicu i “tetu” iz dječje igraonice u trgovačkom centru u Zagrebu te majku koju su od tamo izbacili, stara je već nekoliko godina.

Gospođa Ann Martin svoju je tromjesečnu djevojčicu Audrey dojila u “Westmount Square” trgovačkom centru (Montreal – Canada) 1994.g., kada ju je netko iz osiguranja upozorio da mora prekinuti ili napustiti prostor centra. Ponižena gopođa Martin uložila je žalbu Komisiji za zaštitu ljudskih prava u Quebecu. Komisija je predložila da trgovački centar i osiguravajuća firma plate gospođi Martin svaka po 1.250 dolara štete ili će druge zakonske mjere biti poduzete. Dvadesetak žena okupilo se istovremeno u znak solidarnosti u trgovačkom centru dojeći svoju djecu. Za nekoliko mjeseci gospođi Martin stigao je ček na 2,500 dolara od vlasnika trgovačkog centra i osiguravajuće firme, a vlasnici trgovačkog centra deklariraju se od tada kao zakleti pobornici ženinog prava na dojenje na javnom mjestu.

Slučaj iz zagrebačkog trgovačkog centra može vas manje ili više iznenaditi, no mogla bi se daljnjim nabrajanjem činjenica nametnuti zabrinjavajuća pomisao da Zagreb nije “baby friendly” grad. Od 32 rodilišta u Hrvatskoj njih 15, zadovoljava “baby friendly” kriterije UNICEF-a i Svjetske zdravstvene organizacije za poticanje dojenja, no među njima nije niti jedno od 4 velika rodilišta u Zagrebu u kojima se rodi četvrtina svih novorođenih u Hrvatskoj.

Na kraju, niti jedna majka koju ste vidjeli da doji na javnom mjestu, a nadam se da ćete ih ubuduće viđati i puno više, nema za cilj pokazati vam svoje dojke, te vas time sablažnjavati ili provocirati, već jednostavno nahraniti dijete.

U Hrvatskoj prema prošlogodišnjim statistikama samo 25% djece dojeno je do šestog mjeseca, a svake godine u svijetu se prema UNICEF-ovim statistikama ugasi 1,5 milijuna dječjih života koje bi se moglo spasiti od smrti zbog akutnih respiratornih infekcija i proljeva kad bi ih majke prvih 4 do 6 mjeseci života isključivo dojile. Zašto onda majkama ne pružiti podršku u tome?

Zagreb, 04. srpnja 2000.g.

Jadranka Grokša Kardum (26.03.2001.)