|
 |
Prema podacima Svjetske zdravstvene
organizacije (WHO) ocjenjuje se da je oko 10% parova reprodukcijske dobi
neplodno protiv svoje volje, a još je u oko 10% nazočna umanjena plodnost što
ukupno čini značajan udio u problematici reprodukcijskog zdravlja. U općoj
populaciji raste udio neplodnih parova, njihova je prosječna dob sve viša,
medicinska se pomoć učestalije traži, a značajno su uvećane i mogućnosti
liječenja. U strategiji liječenja neplodnosti dolazi do pomaka od dijagnostičkog
prema prognostičkom pristupu liječenju snažno modificiran postupcima medicinski
potpomognute oplodnje (MPO) čiji sve bolji rezultati nedvojbeno utiču na stil i
opseg dijagnostičkih postupaka u analizi razloga neplodnosti.
Svjetska zdravstvena organizacija(SZO)
neželjenu neplodnost smatra bolešću, dok samo jedna trećina anketiranih građana
Europske unije razmišlja jednako, svijest o definiciji i incidenciji neplodnosti
vrlo je niska. Dok oko 90% anketiranih građana Europe zna za IVF ("oplodnju u
epruveti"), samo je četvrtina njih orijentirana o šansama za trudnoću uz taj
postupak. Kumulativna stopa zanošenja između plodnih i parova umanjene plodnosti
bitno se razlikuje tako da tijekom 2 godine oko 85% plodnih poluči trudnoću dok
u onih umanjene plodnosti to postigne samo oko 25%.
|
|
