Mariova priča |
||
|
11. 11. 2002. Dok sjećanje ne ispari sa čašicama gemišta evo kako je bilo ocu na
porodu. Lagani trudovi su se javljali veću u subotu na proslavi rođendana Marijine
prijateljice iz vrtića, pa sam kod kuma i ekipe koja su slavila martinje
ispao papučar kad nisam otišao u Zagorje. Noć je bila mirna. Jutro, drugi dan trudovi se jave i nestaju, pa nakon
hodanja po Jarunu vraćamo se doma. Ja sam čak i odspavao i pred zoru
trudovi periodički bivaju sve češći ali to je još oko 20 minuta. Kako se
Ksenija pribojavala prevelikog djeteta i ponovnog iskustva kao sa Ivanom
(4670g 55 cm) bacila se na razmišljanje da će je dati na carski (spinalni)
po mogućnosti. U 6 je zvonilo kod Svetog Petra kad smo prošli prema rodilištu. U drugoj sobi s desna je primljena, do lifta sa torbom otpraćena i u
mislima i molitvi ostadoh kraj lifta dok se sestra nije vratila i veli možete
gore, supruga je otvorena 7 cm i već je u boxu. Mene nitko nije pitao za potvrdu sa tečaja, nego su vjerovali supruzi na
riječ (e da sam znao). Na prvom katu su mi dali uniformu i gibaj u box br. 2 (u ruksaku je bila
spremna i moja uniforma, ako slučajno vele da nemaju). Rađaona je u Petrovoj zbilja u super stanju i krevet ima naslon na dugmiće
pa sam se malo igrao i podizao i spuštao ženu da joj nije dosadno ;) , ali
sve u granicama jer je rekla da je ne smijem iznervirati, pa sam bio mirniji
nego inače. Meni je tih sat vremena prošlo brzo, a Kseni ženi valjda isto, jer je
govorila da joj nisu jaki trudovi i da će oni pravi biti tek na kraju. I
krenuli su čim je neki mlađahni doc prije 8 došao i probušio vodenjak da
ubrza porod, a već je bila 9 cm otvorena, te odmah potom poslao neki curičak
da smontira drip, što uz svo lagano odgovaranje i zapričavanje baš i nismo
uspjeli. Tješilo je kad su rekli da će roditi za 15-ak minuta, ali ipak smo
se osjećali, neću reći ljuti, ali kad sve ide brzo zašto ubrzavati, mada
maherski su predvidjeli kada će roditi i ako je to bilo dobro da se mrvica
manje muči svaka im čast. Kako je bila na boku pa se sonda CTG-a pomaknula otišao sam do hodnika i
zamolio sestru (mislim da je glavna sestra Mirjana) da dođe. I tako je ona
došla i škicnula i veli dođite pogledajte, glavica je već blizu, a ja sam
zaboravio da padnem u nesvijest i kao iskusni otac zavirio i zbilja glava je
tu. Nakon dva prodisana truda i zadnjeg istiskivanja mala mrvica je bila vani i
pravo da velim puca je pravi komad, a ne izborana i smežurana sa kockastom
glavom na što sam se pripremao. Prvo ju je dobila majka i odmah smo je
izljubili, a nakon vaganja dopala je i meni u ruke. Još sam zbunjen pa se ne snalazim od pozitivnog šoka. Kći mi je kod baka i kad je čula da je mama rodila sestrica izdiktirala je
baki ovaj telegram: "Draga mama, šaljem pusu tebi i sestrici. Mama puno te volimo. Marija i Ivan" DAN DRUGI 12. 11. 2002. Kako sam svima govorio impozantne mjere zaboravio sam ih ovdje napisati, pa
eto mrvica je rođena sa 4800 g i 55 cm. Kako je već bila otvorena dosta kod dolaska klistira nije bilo, a glavna
sestra Mirjana se dvoumila da li rezati ili ne, ali kako je dijete poveće
ipak je bila zarezana, samo sada kada razmišljam mislim da treba zbilja
posebno zahvaliti sestri Mirjani koju svi hvale, jer jedna poznanica koja je
rađala peto dijete je rekla da joj je sestra Mirjana pokazala poseban položaj
u kojem do tada nije rađala i zbog kojeg je puno lakše rodila, polusjedeći
i držanjem za noge. Ja se baš ne kužim preveć, al' kak moja punica veli
nemre se ni ležećki kakat, pa je teško tako i rodit, onda valjda ima nešto
u tome, a Mirjana je tako brzo i spretno to dijete izvukla da nisam stigao ni
reć' ženi glava je vani, a već je bebica bila vani. Danas idu Marija Ivan i tata u posjetu mami i sestrici, a nadajamo se uskoro
svi u auto i doma. |
||