Davorova priča |
||
|
Moja žena Gordana i ja dogovorili smo se već napočetku
našeg zajedničkog života da ću prisustvovati porođaju našeg djeteta (tj. naše djece). I tako, došao je i trenutak kada se Gogina trudnoća bližila kraju, a mi bili su
sve jačem iščekivanju prinove. I koliko god bili spremni dogodilo se iznenadno. Da bi prekratili vrijeme te večeri 4. 4. 2000.
posudili smo video film i zavalili se na krevet uživajući u dogodovštinama detektivskog psa i njegovog nespretnog vlasnika. U odličnom raspoloženju, oko ponoći, došli smo
i do odjavne "špice" filma, kad me iznenadio Gogin uzvik: "Joj, puknuo mi je vodenjak!" Ne znam kako drugi budući očevi reagiraju u takvim
trenucima, ali mene je u trenu primila lagana panika i drhtavica, ali pogled na Gogino lice me ubrzo ohladio - možete zamisliti koliko je tek njeno bilo uzbuđenje! Trebalo mi
je nekoliko minuta da prvo sebe, a onda i nju uvjerim da nema mjesta panici i žurbi, nego da možemo sve spremiti polagano i krenuti u bolnicu. Pripremajući se zajednički za
taj događaj saznali smo i da pucanje vodenjaka nije neka katastrofa i da do samog porođaja može proteći još dosta vremena. Sve u svemu, naše spremanje je potrajalo oko sat
vremena pazeći da ne zaboravimo torbu, tisuću malih, srednjih i većih vrećica s neophodnim stvarima (koje su više-manje već bile u torbi - žene su obično vrlo pedantne
oko toga), odjeću i drugo. Kada smo se pojavili usred noći (oko 1 ujutro) u
Petrovoj bolnici, upravo je prijemna sestra jednu trudnicu primila na odjel, a uskoro-tatu poslala kući riječima: "Ovdje vam je broj telefona. Možete nazvati oko šest
za informacije.", utrpavši mu torbu sa stvarima koje ne mogu na odjel. Tada je došao red na nas. Odnosno Gordanu je uvela na preglede, a mene ostavila u čekaonici na
iglama. Iza zatvorenih vrata mogao sam čuti samo glasove ali ne i što pričaju, a onda tišinu. Nakon nekog vremena (oko pola sata), otvorila su se
vrata i začuo sam: "Ovdje vam je broj..." Sav zbunjen prvo sam prihvatio vrećicu koju mi je tutnula u ruke, ali sjetivši se dogovora utrčao za sestrom uvjeravajući
je da želim prisustvovati porodu i da je to dogovor s mojom ženom. Nakon kratkog uvjeravanja uputila me u predvorje rađaonice, a kad sam tamo stigao bio je to drugi svijet.
Odlično uređen hodnik, ugodnih boja, s foteljama umjesto krutih stolica, čiju sam udobnost imao prilike provjeriti tokom sljedećih sat i pol čekanja dok su moju ženu pripremali za porod. Konačno su se vrata s natpisom "Rađaonica"
otvorila i sestra me pozvala unutra i povela me u "boks" u kojem je ležala Gordana. Već je bila priključena na uređaje koji su pratili rad srca djeteta i
intenzitet trudova. Torba koju smo pažljivo pripremali ležala je na metar iza njenog stola i da je bila sama ništa od onog što je bilo u njoj ne bi mogla iskoristiti dok je
u rađaonici. Vrijeme je polagano prolazilo, a sestre i doktori su
povremeno prošli pokraj "boksa" i bacali pogled ne uređaje gledajući da li je došlo vrijeme za porod. Rekli su nam da je kod prvorotkinja uobičajeno da porod
traje i osam sati, pa nitko nije previše obraćao pažnju. Za to vrijeme ja sam Gordani vlažio usta, držao je za ruku u vrijeme trudova i pokušavao učiniti ono što joj je
u pojedinom trenutku trebalo jer smo uglavnom bili sami. U međuvremenu trudovi su se pojačali i za oko dva sata, oko pet ujutro, došli do stupnja kada je Fran odlučio izići
na svjetlo dana. Kako nikom nije bilo ni na kraj pameti da bi to moglo
biti tako brzo, morao sam vući sestre i doktore, pa čak i čistačicu, za rukav da bi netko došao i vidio da se nešto stvarno
događa. Kada su babica i doktor konačno stigli, sve se pokrenulo tako brzo da nisam imao vremena razmišljati. Uglavnom, čak i oni koji su gadljivi ili ne mogu vidjeti kap
krvi, a prisustvovali su porodu slažu se da je to nešto neponovljivo i fantastično. A, mogu se pohvaliti i da sam prvi vidio Frana kad se rodio - malog, ljubičastog, neobičnog
i divnog. Moja priča ovdje uglavnom ovdje završava, jer su mi
ne baš nježnim tonom objasnili da u rađaonici više nemam posla i mogu ići kući. Bogatiji za jedno veliko iskustvo. |
||